Zašto mislite da vam netko nešto mora dozvoliti u porodu?

Prečesto od žena pročitamo i čujemo "dopustili su mi ____ u rodilištu". Na crte možete upisati što god hoćete, a najviše je to: "ići na WC", "tiskati na boku", "prošetati se", "skinuti CTG", "biti na lopti".

Zar idete u zatvor kada rađate? Niti tamo vam nitko ne bi "dozvolio" otići na WC, samo biste otišle. Što je to onda u porodu da su ovakve rečenice normalne?

Kulturološko uvjetovanje

Zašto je u našoj generaciji toliko izražen strah od poroda? Sigurno su tome pridonijeli filmovi i serije u kojima žena panično juri u rodilište na prvi trud, u kojima vodenjak puca i istječe u litrama, u kojima je u rodilište uvoze na kolicima. Ona odmah rađa dijete, proklinje cijeli svijet i muža, sva znojna, crvena i bijesna, u agonizirajućim bolovima.

Porođajna bol – najgora bol koja postoji na svijetu, neusporediva bilo s čim drugim. To je poruka koju čujemo.

Usađeno nam je vjerovanje da je rizik kojeg nosi porod ogroman, da su trudnice poput tempirane bombe, a mi moramo kontrolirati svaki korak tog puta. Jer kontrola nam daje osjećaj sigurnosti, a ne razmišljamo o tome da možda tolikim uplitanjem u prirodan proces upravo stvaramo probleme i rizik kojeg želimo izbjeći. Onda liječnike smatramo spasiocima i herojima ne razmišljajući o tome kako su zapravo uvjeti u bolnici prouzročili situaciju iz koje nas je trebalo "spasiti".

Uz to što je porod toliko bolan i rizičan dogođaj, sve traumatične priče žena koje su rodile prije nas ulijevaju strah u kosti. Sve ono što žena mora proći jednom kada uđe u rodilište nekada zvuči zastrašujuće. Od tretmana osoblja i praksi koje su potpuno znanstveno neutemeljene (klistir, brijanje, CTG, vaginalni pregledi, zabrana kretanja i hrane) do 3 dana koja po proceduri žena treba provesti u babinjačama rodilišta.

"Njeguj i sprijatelji se"

Strah će u vama izazvati ponašanje i osjećaje da se predate u ruke osoblja. Čuli ste možda za mehanizam borbe ili bijega (engl. fight or flight) koji se aktivira kod mnogih žena kada dođu u rodilište, a budući da ne mogu pobjeći, tijelo odluči zaustaviti ili barem usporiti proces poroda kako bi ona mogla "pobjeći" na sigurnije mjesto. Ovaj obrambeni mehanizam djeluje dok se ne upoznamo s okolinom i ponovno osjetimo da smo na sigurnome.

Postoji još jedan mehanizam, a to je "njeguj i sprijatelji se" (engl. tend and befriend).

Kada se suoče s prijetećim okruženjem, žene se razlikuju od muškaraca po neurokemijskom i hormonalnom odgovoru na stres. To je isti mehanizam zbog kojeg žena ostaje u nasilnom odnosu i zašto zlostavljana žena neće napustiti brak. Taylor i suradnici (2000) navode brojne studije koje pokazuju kako stresni događaji potiču brižno i njegujuće ponašanje kod žena. Briga za druge uključuje aktivnosti osmišljene kako bi zaštitile sebe i svoje potomstvo. Briga o drugima koji se mogu činiti agresivnim ili dominantnima, stimulira reakciju simpatičkog živčanog sustava.

Drugim riječima, u stresnim situacijama žene se društveno angažiraju kako bi se pokušale sprijateljiti s dominantnom osobom i tako spriječile loš ishod za sebe i svoje dijete. Visoke razine kortizola i adrenalina u ovoj situaciji djeluju oslobađajući oksitocin na takav način da će žena izgledati manje prijeteće "predatoru" ili osobi koja ima moć i omogućiti joj da se pokuša ponašati kao prijatelj drugoj osobi.

Bilo da žene pokazuju ponašanje "borba ili bijeg" ili "njeguj i sprijatelji se", to je znak da je neokorteks stimuliran što nije podržavajuća okolina za prirodan porod.

Tko sam ja da budem drugačija?

Nakon svega gore rečenoga, tko smo mi da se bunimo? Ako doktor i babica tako kažu, mi moramo slušati jer oni znaju što je najbolje za naše dijete.

Učili su nas da budemo dobre curice i da ne smijemo nikoga naljutiti, ali vi to ne morate biti. Djevojčice su odrasle i vode svoj život, mogu naljutiti koga god žele.

Ako slušate sebe, znati ćete same što je najbolje za vaše dijete i vaše tijelo. Nitko vam neće moći "dozvoliti" ili "ne dozvoliti" nešto jer ste prvorotka, rizična, glasna, jer ne slušate, jer ne surađujete, jer ne mislite na svoje dijete, jer želite nauditi svome djetetu, jer niste dobra djevojčica koja sluša što stariji i pametniji kažu.

Ako ne želite ležati na krevetu nego se kretati u trudovima – ustanite, bez da tražite dopuštenje od nekoga. Ako ne želite rađati dijete na leđima, okrenite guzu doktorima. Ako trebate otići na WC dvadeset puta, otiđite.

Promijenimo riječnik. Promijenimo "dopuštaju li" i "smijem li" u ravnopravni dijalog s medicinskim osobljem.

Niste u zatvoru, a ovo treba biti jedan od najljepših dana u vašem životu. Vjerujte u porod, svoje tijelo i svoju bebu i radite ono što osjećate da trebate i morate. Ukratko, preuzmite odgovornost.