Treba li ženama priprema za porod?
Da i ne.
Sjedim i razmišljam o prijateljici koja ima termin nekada u kolovozu. Znam da nije išla privatno na tečaj u svom gradu, mislim da nije išla ni na onaj bolnički. Ona je visokoobrazovana, vrlo inteligentna i draga.
Kakav će biti njezin porod: hoće li se snaći, hoće li se uplašiti, hoće li znati koje su stvari normalne, hoće li otići prerano u rodilište, to su neke samo moje brige koje mi se vrte po glavi.
Zajedničko im je da su IZVANJSKE. Niti jedna se ne odnosi na njezino tijelo.
Znam da će njezino tijelo odraditi najbolji mogući posao, ali to mu se mora dopustiti, za to mora imati podržavajuće okruženje!
Jer ćete znati da su krv, iscjedak, povraćanje, treskavica, bljedilo, podrigivanje, pritisak na guzu, omamljenost, glasanje, nekad i vrištanje, netolerancija drugih, beba koja ne zaplače odmah, hroptanje bebe, mlijeko koje nadolazi treći dan, sve to je NORMALNO.
Jedan od velikih faktora u porodu su informacije koje skupimo prije njega. Ne znam kakav će biti porod moje prijateljice niti vaš porod, ali sigurna sam da će biti pozitivniji ako se informirate. A to ne znači samo čitati knjige, već pričati sa stručnim ljudima koje se bave porodom u vašem području. Ne samo svojim liječnikom, već i doulom, primaljom, porođajnom edukatoricom ili savjetnicom za dojenje. Doula i porođajnih edukatorica sve je više, možete s njima imati i Skype pozive ako ih nemate u blizini. Odlične temelje vam mogu dati i online tečaj za trudnice.
Ako želite fiziološki (prirodan) porod, ne možete sve informacije crpiti iz jednog izvora koji poznaje samo nefiziološke porode. Stoga, prikupljanje znanja i mijenjanje percepcije o porodu treba biti sveobuhvatno.
Nedavno mi je jedna mama rekla da je šokirana time koliko toga se o fiziološkom porodu "skriva" od trudnica i da ne može vjerovati da se mora boriti kako bi došla do tih informacija. To je istina, ne nužno da se skriva, ali da su priče i savjeti koji dolaze do žena vrlo često strašni, netočni ili izvađeni iz konteksta.
Priprema je važna i ako imate strahove koji vas muče jer znanjem i pozitivnim pričama ih najbolje možete riješiti.
Ako se bojite velike bebe, pucanja vodenjaka, stope smrtnosti ako uđete u 41. tjedan, omotane pupkovine, bebe na zadak, zastoja u porodu ili sporog otvaranja, prvi korak vam je iz provjerenih izvora pročitati sve o tome, što kažu istraživanja. Za sve navedene "patologije" kažu da one to zapravo u najvećoj većini slučajeva nisu.
Ako je vaš pružatelj skrbi naučio svaku od ovih situacija gledati kao patološku, regirat će (nepotrebnim) intervencijama i time zapravo povećati rizik poroda. Zato je bitno imati informacije s više strana.
Lele radionice bile su sjeme koje sam kasnije zalila idejama i iskustvima May Gaskin i uzgojila tvrdokornu i predivnu biljku koja se zove "Znam kako želim da moj porod prođe". Trudove sam "odradila" kod kuće, na mjestu gdje sam se najbolje i najsigurnije osjećala. Pratila sam sve promjene u i na svom tijelu, disala, hodala oko kauča, kunjala između trudova, a kad se pojavio osjećaj pritiska i želja da tiskam, otišla sam u bolnicu. Bila sam spremna. Bila sam sigurna da je sve u redu. Bila sam sigurna da će moje tijelo znati, kao i tijela svih žena prije mene. Kao da su jedno tijelo kroz povijest reprodukcije i rađanja.
Bez vaših radionica moj bi porod izgledao drugačije, sigurna sam. Nažalost, sigurna da bi prošao puno teže. Ovako je bio najlakše, najdivnije i najnevjerojatnije iskustvo ikad.
- mama Lidija
Porod će se dogoditi sam od sebe, ali važno je i kakav će on biti.
Da vas zadese trudovi 6 sati pješice od civilizacije bez signala na mobitelu, vaše tijelo bi samo odradilo porod, za to se ne brinite. Da bi se porod dogodio jedino što je zaista potrebno su mama i beba. Neke žene odabiru roditi same, ali većina nas želi znati je li sve u redu s bebom i zato se pripremamo (i ne idemo na planinarenje u terminu).
Većina žena želi medicinsku podršku jer se tako osjeća sigurno i zapravo smo sretni što imamo intervencije za rjeđe slučajeve kada je to potrebno.
S druge strane, bolnice skoro da ne poznaju fiziološki porod. Samim time što je u rodilištu žena često na kontinuiranom CTG-u ili što se nakon par minuta prereže pupčana vrpca, zadire se u prirodan tijek ovog procesa.
Činjenica je da su stope intervencija (indukcija, gel, drip, klistir, brijanje, epiduralna, otvaranje venskog puta, vaginalni pregledi, bušenje vodenjaka, infuzija, vođen porod posteljice…) i carskih rezova previsoke u bolnicama. Nemoguće je da 25+ % žena u Hrvatskoj ne može vaginalno roditi svoju bebu.
Vanjski utjecaji i okruženje u kojem se žena nalazi jako utječu na njezin tijek poroda.
Ono nije neprijateljsko, već samo ima svoje procedure i prakse koje ne idu uvijek u prilog prirodnom tijeku poroda.
Ako se pripremite, znat ćete primjerice da jarka svjetla i manjak privatnosti u rodilištu usporavaju lučenje oksitocina (i da možete zamoliti primalju da vam ugasi svjetlo u boksu). Da je sasvim normalno da će se vaši trudovi usporiti ili stati ako se uplašite kad dođete u bolnicu (i da će se nastaviti kad se opustite). Da se unatoč CTG-u možete i trebate kretati jer će to vaš porod učiniti bržim i lakšim. To su samo neki primjeri.
Bitno je i da priprema nije samo mentalna. Jako će vam pomoći u porodu ako naučite svjesno opuštati svoje tijelo.
Ako ne znate odakle započeti, naš trudnički tečaj je pravo mjesto!