"Sada ćemo probušiti vodenjak" i "Gospođo, brže ćete roditi" su jedne od najčešćih rečenica koje ćete čuti kada dođete u rodilište. Nažalost, ovo nije informirani pristanak, pogotovo jer ste vjerojatno već u aktivnoj fazi poroda kada vam je samo po sebi teško donositi odluke između jakih trudova.
No vratimo se na vaš vodenjak, kako i zašto se radi bušenje i hoće li vam to stvarno pomoći u bržem i lakšem porodu.
Vodenjak je vreća napravljena od dva sloja membrana koje služe kao zaštitna barijera protiv bakterija koje uzrokuju infekcije. Cilj bušenja vodenjaka (umjetna ruptura membrana ili amniotomija) je ubrzati i ojačati kontrakcije, a time skratiti vrijeme poroda te vidjeti kakva je plodna voda. Membrane se buše kukastom iglom tijekom vaginalnog pregleda, pri čemu se amnionska tekućina izlijeva.
Smatra se da bušenje membrana oslobađa kemikalije i hormone koji stimuliraju kontrakcije. U nekim bolnicama se zagovara i izvodi rutinski svim ženama, a u mnogima se koristi za žene čiji porod traje dugo. Međutim, malo je dokaza da bušenje vodenjaka utječe na skraćivanje poroda, a i to da je kraći porod od koristi za majku ili dijete. Postoje brojni potencijalno važni, ali rijetki rizici povezani s amniotomijom, uključujući probleme s pupčanom vrpcom ili bebinim otkucajima srca.
Do kraja trudnoće beba je okružena s oko 500-1000 ml tekućine. To se uglavnom sastoji od izlučevina bebinog mokraćnog i dišnog sustava. Amnionska tekućina se stalno proizvodi i obnavlja - beba guta tekućinu, ona prolazi kroz crijeva u bebinu cirkulaciju, a zatim se šalje van preko pupčane vrpce kroz posteljicu. Ovaj proces se nastavlja i ako su amnionske membrane probušene. Dakle, čak i kada plodova voda curi, tekućine još uvijek ima tj. beba neće "presušiti". Od 80 do 90 % žena će ući u porod s netaknutim membranama, a pretpostavka je zato što amnionska vreća igra važnu ulogu u porodu. Ostalih 10-20 % je između ostalog zbog loše ili manje idealne pozicije bebe (koje se mogu popraviti Spinning babies vježbama).
Vodenjak se može usporediti sa zaštitnim mjehurićem Majke prirode: beba je dobro zaštićena i podstavljena unutar svoje vreće. Ako je unutar vodenjaka dobro pozicionirani putnik, napredak će biti jednako brz kao da membrane nisu pukle, stoga je pretpostavka da je porod sporiji s očuvanim membrana netočan. Pritisak vodenjaka zapravo doprinosi sazrijevanju i dilataciji cerviksa, a na samom izlazu rodnice služi za rastezanje perineuma prije izlaska glavice.
Za ženu su kontrakcije manje bolne nego s probušenim vodenjakom, čak i kada nema vidljivog napretka na cerviksu. Na slici ispod je vidljivo kako kontrakcije maternice stvaraju pritisak na vodenjak koji štiti bebu, pupčanu vrpcu i posteljicu.
Tijekom kontrakcije pritisak je izjednačen kroz cijelu tekućinu umjesto izravnog stiskanja djeteta, posteljice i pupkovine. Ovo štiti bebu i njegovu opskrbu kisikom od učinaka snažnih kontrakcija maternice. Kada se rupturom količina tekućine smanji, posteljica i dijete se stišću tijekom kontrakcije.
Potrebu za rupturom membrana u procesu indukcije istražili su na Centru za kliničku djelotvornost Sveučilišta Monash u Australiji. Njihovi nalazi sugeriraju da je očuvanjem membrana smanjena stopa infekcija majke, kompresija vrpce, transfuzija krvi i fetalnog distresa.
U Cochrane bazi podataka nalazi se pregled 15 studija, rezultati nisu ukazali na skraćivanje duljine prve faze porođaja, ali jesu na moguće povećanje carskog reza te se time rutinska amniotomija ne preporučuje kao dio standardnog načina rada i njege.
Zapitajte se zašto se toliko bojite da će vam vodenjak puknuti doma (pa ćete "morati" odjuriti u rodilište), a ne bojite se kada vam se to dogodi/napravi u rodilištu. U čemu je razlika između poroda s puknutim vodenjakom kod kuće i u bolnici u uvjetima kad voda nije mekonijska i nemate temperaturu?
Doma ste sigurniji. Nema vaginalnih pregleda i nalazite se u svom mikrobiomu. Rizik od infekcije je minimalan, za razliku od trenutka kada u rodilištu postanete izloženi bakterijama čestim vaginalnim pregledima. Dokazana je izravna veza većeg broja vaginalnih pregleda i višeg rizika infekcije u tijelu majke (>8 vaginalnih pregleda vodi k 5 puta većim izgledima za razvoj infekcije).
Jednom kada se probuše membrane, majčino tijelo će nastaviti proizvoditi amnionsku tekućinu, međutim, ugodno plutanje u maternici više ne postoji. Dijete više nema mjehurić tekućine koji mu pomaže da se pomiče i lakše kreće u zdjelicu i pronalazi najprikladniju poziciju kako bi glava vršila dobar pritisak na cerviks.
Također, između 77% i 95% žena će dobiti trudove unutar 24h od puknuća vodenjaka. Ne brinite se da će vaša beba ostati na suhome: vaša voda se stalno obnavlja, zato pijte puno tekućine.
Ako ste si potvrdili da je amniotomija nepotrebna, zamislite hoćete li moći doći u rodilište i odbiti bušenje vodenjaka?
Razmislite o svim rizicima koje ono nosi kao i o tome da niti Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje amniotomiju za sprečavanje dugog poroda kao niti ranu amniotomiju s ranim davanjem dripa s istim ciljem. Upravo se o tome radi – događa se kaskada intervencija. Obično nijedna intervencija ne dolazi sama, ona gotovo uvijek za sobom otvori Pandorinu kutiju. Ako dopustite bušenje vodenjaka jer "ne napredujete dovoljno brzo" te ako i za par sati ne zadovoljite bolničke standarde o brzini poroda, mogle bi uslijediti i druge intervencije.
Koje je rješenje? Ako se porod usporio ili zaustavio po dolasku u rodilište te ako osoblje ocijeni da porod ne napreduje dovoljno brzo, predložit će neku intervenciju.
Prije no što donesete odluku možete predložiti da pričekate još malo, prošetate, odete na WC, stimulirate bradavice, a možda vam samo treba malo hrane.
Sjetite se da prije svake intervencije možete pitati jeste li vi ili vaše dijete u životnoj opasnosti. Zatražite da vam se objasni zašto se neka intervencija želi napraviti te koje su njezine prednosti i rizici, to je vaše pravo.