Tata na porodu: Što njemu treba (da bude vaša najbolja podrška)

Kad bi nas nakon poroda pitali kako je bilo, suprug bi odmah preuzeo riječ i ispalio prije no što bih išta stigla reći: bilo mi je JAKO TEŠKO. Svi bismo prasnuli u smijeh, ali ja sam bila malo ljuta. NJEMU je bilo teško?

S vremenom i odmakom, ljutnja je prepustila mjesto spoznaji – naravno da mu je bilo teško.

Shvatila sam da mu je na neki način bilo i teže nego meni. Osim što sam pred njega stavila neizvedivu misiju da bude moje sve i u svakom trenutku zna što treba napraviti, on se bojao. Muškarci ne osjećaju naša tijela ni bebu, ne osjećaju da je sve u redu čak i kad se lomimo. Teško im je podnijeti našu bol, osjećati se beskorisno ili ne znati što činiti.

Za one koji prvi put postaju očevi, rađaonica može biti malo zastrašujuće mjesto s novim mirisima, prizorima i zvukovima žena koje rađaju. Za njih je još stresnije vidjeti promjene koje se njihovoj ženi događaju u porodu: bol, tjeskoba, glasanje i tjelesne izlučevine.

Nemojte misliti da vas odgovaramo od toga da vaš partner bude s vama u porodu! To je pravi izbor za one parove koji to žele.

Iako će se u porodu vjerojatno suočiti sa stresnim situacijama, većina njih to iskustvo ne bi mijenjala ni za što. Više sam puta čula iz usta očeva nakon poroda - nisam mislio da bih je ovoliko mogao voljeti i poštivati. Oni pronalaze beskrajno poštovanje za ženu koja im je upravo rodila dijete.

Želimo vam samo skrenuti pozornost na to da je i njima teško. Posudit ćemo ovu usporedbu iz Birthing from within:

Da se vratim i na svoj primjer, previše očekujemo od očeva. Oni daju najbolje od sebe u situaciji za koju (ni evolucijski ni iskustveno) nisu pripremljeni. Žene su oduvijek rađale uz druge, iskusnije žene, dok su muškarci čuvali prostor. On i danas može biti zaštitnik vašeg osobnog prostora, u doslovnom i prenesenom značenju. U tome je najbolji kad je rasterećen pritiska da vama mora pružiti "nešto", a on ni ne zna što je to.

Očevi se često osjećaju odgovornima za ženinu bol. Dobronamjerni partner koji nikad do tad nije vidio intenzivnu porođajnu bol mogao bi vas potaknuti da uzmete lijekove protiv bolova, suprotno vašim prvotnim željama. U datom trenutku osjetit ćete olakšanje, ali kasnije biste mu mogli zamjeriti što vam umjesto lijekova nije ponudio ohrabrenje. Zbog toga prije poroda razgovarajte s partnerom i upoznajte se sa svim opcijama.

Većini je žena potrebno osjetiti da je partner prisutan, zainteresiran, pun ljubavi te da preuzima odgovornost za svoje dijete. I to je u redu. 

Partner i doula su uloge koje se nadopunjuju

Što da radi? Gdje da stoji? Hoće li vas dotaknuti, kako i koliko? Koliko će nježnosti pokazati pred stranim ljudima? Očevi se suočavaju s puno dilema.  

Prisutnost doule može ga rasteretiti u zahtjevnoj ulozi za koju ga nitko nije pripremio. Zapamtite, to je emotivno i iskustvo intenzivno i za njega. On želi učiniti sve za vas, ali ne zna kako.

- Jennifer Valencia, doula trenerica

On može sam odlučiti do koje mjere želi biti uključen. Želi li vas masirati? Pokazat ćemo mu kako. Želi li biti vaša emotivna podrška dok vam mi pomažemo ublažiti porođajnu bol, može. Ako mu je potreban predah za odlazak na WC ili da nešto pojede, može to učiniti bez straha da ćete vi ostati bez podrške (on također ima potrebe, a zaboravit će na njih u porodu).

Istina je da i partnerima ponekad treba doula. Netko tko će i njima reći "U redu je, super ti ide" kad se izgube, zabrinuti su i ne znaju što im je činiti. Smireno prisustvo doule i vratit će im samopouzdanje, uvjeriti ga da vaš porod napreduje normalno.

U idealnom scenariju, ne biste morali birati između podrške partnera ili doule, imali biste oboje. Međutim, u našim bolnicama nije moguće imati dvije osobe u pratnji tako da se žene odlučuju za doulinu podršku kod kuće. Doula vas može pratiti do rodilišta, a vi odlučujete hoćete li u rađaonicu s doulom ili partnerom. Moguće je i da doula bude s vama do rođenja djeteta, a zatim se zamijeni s partnerom kako biste vas dvoje mogli podijeliti intimne trenutke zlatnoga sata.

Moj partner ne želi biti prisutan / Ja ne želim da on bude prisutan

Ići sa svojim partnerom na porod je stvar osobnog izbora. Budite iskreni prema sebi i jedno prema drugome. 

Ako on ne želi s vama u rađaonicu, izrazite svoje želje, ali pokušajte poštivati njegovu odluku. U porodu ćete biti iznimno osjetljivi i prisutnost osobe koja vam ne može pružiti podršku kakvu trebate će vas ometati. Isto vrijedi ako mislite da će mu od prizora u bolnici biti zlo i da ćete vi morati brinuti o njemu umjesto on o vama.

S druge strane, žene često brinu da će prisutnost partnera u porodu narušiti njihovu intimu u budućnosti (na radionicama nam gotovo uvijek postavljaju pitanje o vršenju nužde u porodu). Vaše tjelesne funkcije su sasvim prirodne i očekivane, ali vi najbolje znate kako se osjećate. Ako se ne možete opustiti uz svojeg partnera, bolje je da on ne bude prisutan jer će usporavati tijek vašeg poroda. Objasnite mu to na nježan način.

Što ako on ne želi doulu

Ponekad je partner taj koji se protivi "trećoj", "stranoj" osobi i smatra kako vam pomoć nije potrebna. Proizlazi li to iz bojazni da vam on nije dovoljan ili da nemate povjerenja u njega? Vi ćete najbolje znati odgovor na to pitanje.

Doula nije tu da se natječe s vašim partnerom, ne želi ga niti može zamijeniti. Ovo je emocionalno putovanje samo vaše, a mi smo tu da vas podržimo. 

Pišući ovaj blog, ponovno sam se obratila suprugu i pitala ga što bi volio da je znao prije poroda. Rekao je – da me netko uvjerio kako zapravo ništa ne znam! Oboje smo se nasmijali.

Ne, neću vas uvjeravati da ništa ne znate, ali od srca vam kažem da je pomoć dobrodošla. Odlučili se za doulu ili ne, želimo vam pozitivno iskustvo rađanja.

Želim znati još!

Tata na porodu: 5 stvari koje on treba znati (i 1 test provjere stvarnosti)