Strah i prijezir u rodilištima: Kako preživjeti #prekinimosutnju

Kao što nema žena koja nema svoju #metoo priču, rijetko koju ženu nisu dotakli pipci porođajnog nasilja prikazani u akciji #prekinimosutnju. I nije to vezano samo uz trudnoću i porod, njezin prekid ili gubitak, radi se o sustavnom nasilju koje se prijeteći nadvija nad cjelokupnu primarnu ginekološku skrb. Nasilje koje je normalizirano, institucionalizirano, odobreno i prešućeno. Do sad.

Kao doula sam istančala osjetila za detalje, izraze i eufemizme – dijeliće slagalice iz iskustva s poroda, šuškanja u usputnim razgovorima i rekla-kazala priča. Žalosna je istina da većina žena pokazuje suptilne znakove zlostavljanja. Patrijarhat, feminizam, sve su to prazne frazetine dok jedna kap ne prelije korito i izlije se cijela bujica stravičnih svjedočanstava kakve čitamo posljednjih dana.

Jesmo li iznevjerili svoje trudnice?

Odgovor je da smo kao društvo iznevjerili i trudnice i majke i djecu – sve njih, a iznevjerili smo sami sebe. Dok god je situacija ovakva, svi smo na gubitku.

Zato ispričajte svoju priču, bez osude saslušajte i podržite drugu ženu koja je podijelila svoje iskustvo. Za to je potrebna velika doza hrabrosti i ranjivosti. Hvala svim ženama koje su to ovih dana učinile.

Nećemo dobiti servirana rješenja niti se u tome trebamo oslanjati na sustav. On se svakako treba mijenjati, ali to će se dogoditi iznutra, tek kad same zauzmemo za sebe. Svaki put kad to učinimo i svaki korak koji napravimo na tom putu ujedno je korak za svaku ženu koja korača iza nas. Dijeljenje ovakvih priča važno je za nas danas i naše kćeri sutra.

Te je priče do bola potrebno ispričati, ali one su teške za trudnice i buduće majke. Produbljuje se onaj društveno uvjetovani strah od po život opasnog poroda, prijetnja od najgore boli koju će ikada osjetiti i trajnih ožiljaka na duši i tijelu.

Razmišljam o tome što poručujemo trudnicama i pitam se – kako da ih ne iznevjerimo?

Govorimo li im lijepe priče, stavljamo ružičaste naočale, tapšamo ih po ramenu i stvaramo nerealna očekivanja.

Govorimo li im strašne priče, samo dolijevamo ulja na vatru paničnog straha koji ionako paralizira većinu trudnica. Nešto što smo naslijedile od današnje kulture, ali i od svojih majki jer su i one nažalost dijelile istu i goru sudbinu sa svjedočanstvima kakve ovih dana čitamo.

Svim trudnicama koje su zabrinute natpisima posljednjih dana

(Odent)

Koja romantična protuteža svemu do sad napisanom. Romantična, idealistična i – nerealna, reći će mnogi.

Volim ovaj citat. I vjerujem mu unatoč tome što nije (samo)održiv u trenutku i mjestu gdje živimo.

Kad bi žene zaista živjele u skladu s(a svojom) prirodom i ciklusima, priprema za porod im ne bi trebala. One bi ovo dragocjeno vrijeme provele posvećujući se sebi, stupajući u kontakt s unutrašnjom snagom i mudrosti. Majčinstvo je ritual odrastanja, a trudnoća je savršena priprema za ono što slijedi.

Mi tako danas ne živimo. Umjesto toga, udaljene smo od svojih tijela i stvaralačke snage koju posjedujemo, a svoju moć predajemo nekome drugome. Zašto? I kako onda iz ove kulture straha iznjedriti osnažena?

Što možete učiniti?

Znajte da je vaše tijelo vaše

Time što ste zatrudnile niste izgubile autonomiju nad svojim tijelom. Niste izgubile svoj glas niti ste odjednom postale „nestručne“ i nesposobne donijeti odluku za sebe. Trudne žene uvijek su na meti (dobronamjernih) savjeta, ali i brojnih restrikcija. Možete uvažiti savjet, ali nemojte izgubiti svoje mišljenje i glas.

Educirajte se!

Naučite barem osnovne informacije o tijeku poroda, intervencijama i svojim pravima. Ako vam je sve to nepoznanica, jednom kad dođete u bolnicu emocionalno rastreseni i u trudovima, nećete najbolje moći pojmiti o čemu se govori.

Čitajte, pohađajte nezavisne radionice i tečajeve, ali uzmite sve što čujete sa zrnom soli.

Dobra je ideja napisati plan poroda. Možete ga ponijeti u bolnicu i ne morate. Snaga izrade plana je u tome da se informirate o svojim opcijama (prođite ga skupa s partnerom ili drugom pratnjom na porodu), ne da ga se slijepo držite.

Naučite što je informirani pristanak

I inzistirajte na tome. Ako ste po dolasku u bolnicu potpisale privolu za pružanje medicinske skrbi, ne znači da ste pristale na sve. Informirani pristanak nije jedan potpis, to je kontinuirana komunikacija između vas i pružatelja skrbi. Medicinsko osoblje će vam ponuditi opcije, a na vama je da odlučite što je za vas i vašu obitelj najbolje. Odgovornost je uvijek na vama.

Znajte da strah boli

Pred vama nije lak zadatak – zaboraviti sve strašne priče koje ste do sad čule! Ili, za svaku ružnu, pročitajte jednu lijepu priču s poroda. Vaša će očekivanja uvelike utjecati na doživljaj boli i težinu poroda. Strah se na vašem tijelu očituje kao grč koji vam i fizički otežava tijek poroda. Koliko god možete, otpustite svoje strahove tijekom trudnoće.

Shvatite da je vaša priča samo vaša

To što je neka žena imala loše iskustvo, ne znači da ćete i vi. I suprotno, garancije ne postoje! Porod je ultimativno ispit prepuštanja kontrole – ne nekome drugome (partneru, medicinskom osoblju) nego nečemu drugome, nečemu većemu od nas samih.

U porodu kao i kasnije u majčinstvu, susrest ćete se s nepredvidljivim situacijama u kojima ćete dati sve od sebe. Kad pogriješite, naučit ćete na svojim greškama.

Umjesto zaključka

Jela i ja truckamo se u autu, putujemo u Njemačku na ovogodišnju Midwifery Today konferenciju znakovitog naslova Birthing in love changes the world (Rađanje u ljubavi mijenja svijet). Razmislite o tome na trenutak. Način na koji se rađamo nosimo sa sobom cijeli život.

Bez obzira na to što vam govore, vaša su tijela samo vaša i savršena su takva kakva jesu, snažna su bez obzira na zlostavljanje koje ste pretrpile.

Bez obzira na to što vam govore, u svojoj srži porod je transformativno iskustvo, neotuđivo u svojoj ljepoti, sirovosti i ljudskosti.

Učinite sve što je u vašoj moći da iz poroda izađete s osjećajem ljubavi i prihvaćanja svoje priče pa makar ona bila i teška.