Psihološki aspekt poroda: Rođenjem djeteta rađa se i majka

Ovaj članak je posvećen svim majkama, bez obzira na broj djece, ali se u nekim dijelovima posebno obraćam onim majkama koje to postaju po prvi puta. Ta tranzicija je iznimno snažna. Rođenjem djeteta ne rađa se samo dijete, već i majka.

Prije otprilike 60 godina u Dalmatinskoj zagori je bilo sasvim normalno rađati kod kuće. Mog tatu je porodila samouka primalja koja je bila zadužena za porode u cijelom selu. To je bila uobičajena praksa i nitko je nije dovodio u pitanje. Žene se tada nisu mogle informirati o fazama poroda kao danas, nisu mogle dobiti epiduralnu analgeziju te im nije preostajalo ništa drugo nego vjerovati primalji i svojem vlastitom tijelu.  

Nakon što se intiman čin poroda u potpunosti "preselio" u bolnice, žene su odijeljene od svog prirodnog okruženja u kojemu su rađale, okružene nepoznatim ljudima koji uglavnom upotrebljavaju medicinske intervencije i lijekove. U takvim uvjetima potrebno je ulagati dodatni napor da bi se postigao željeni porod. Takva borba je iscrpljujuća i ostavlja nas s osjećajem ljutnje i ranjivosti.

Porod je najprirodniji čin na svijetu, ali se njegovim premještajem u bolnicu stvorio stav da je vrlo opasno roditi bilo gdje drugdje.

Uvriježeno je mišljenje većine da bi se porodi morali obavljati isključivo u bolnici "za slučaj da nešto pođe po zlu". Problem s takvim razmišljanjem je što se već u startu naglašava kako postoji velika vjerojatnost da će se upravo to i dogoditi. Rezultat toga je još naglašeniji strah od poroda, koji je posebno naglašen kod prvorotkinja ili kod onih koje su imale negativno prethodno iskustvo rađanja.

Porod je čaroban početak bezuvjetne ljubavi

Porod je ključni trenutak kojega ćete se sjećati cijeloga života. Stoga je dobra opcija pokušati učiniti sve što je u vašoj moći kako biste ga zapamtili kao prekrasno iskustvo jer to je itekako moguće. Moguće je da to bude predivan početak jednog sasvim drugačijeg poglavlja u vašem životu.

Čin rođenja nije samo početak jednog novog života, nego često i početak majčinstva, roditeljstva te bezuvjetne ljubavi, brige i odgovornosti prema vlastitom djetetu. Taj psihološki aspekt poroda je iznimno važan i trebao bi mu se pridavati veći značaj u smislu uvažavanja prethodno navedenih značajnih psiholoških promjena koje se događaju u životu jedne obitelji.

Ništa više neće biti isto, sve će poprimiti drugačiji značaj, i to puno ljepši jednom kad se potpuno uskladite sa svojom novom najzahtjevnijom ulogom do sada koja je trajna i cjeloživotna – ulogom majke.

Kako biste se što lakše snašli u vrtlogu emocija koje donosi majčinstvo, važno je kako će se odviti službeni početak tog novog uzbudljivog perioda života jedne obitelji – porod.

Vrsta poroda i brzina povezanosti majke s djetetom

U SAD-u se svaka treća žena porodi na carski rez. Taj trend je u porastu i u Hrvatskoj. Ima onih koje žele isključivo takav porod i to je sasvim u redu. S druge strane, ima onih koji silno žele vaginalni porod, ali koji zbog komplikacija na kraju završi carskim rezom.

Porodi koji neplanirano završe carskim rezom su zapravo traumatični, jer je život majke ili bebe bio ugrožen. Psihološkoj traumi doprinosi činjenica da je u tim slučajevima carski rez izveden nakon višesatnih (ponekad i višednevnih) iznimno iscrpljujućih trudova. Istraživanja su pokazala da takve žene imaju veću šansu za razvoj postporođajne depresije u budućnosti te veću vjerojatnost za naglašeniji strah od eventualnih budućih poroda.  

U takvim slučajevima većina majki ostaje s osjećajem uskraćenosti nečeg vrlo značajnog. Često osjećaju kao da im je netko oduzeo nešto iznimno važno što je bilo samo njima namijenjeno. Imaju također dojam da im je njihovo dijete "samo predano" te da nisu ni bile uključene u vlastiti porod. Takvim majkama često treba više vremena kako bi se povezale s vlastitim djetetom jer način poroda utječe na brzinu povezanosti između majke i djeteta. To najbolje znaju mame koje su rodile jedno dijete na carski rez, a drugo vaginalno.

Postoji i razlika u brzini povezanosti s djetetom između majki koje su rodile vaginalno bez ikakvih intervencija ili lijekova te onih koje su rodile vaginalno, ali uz medicinske intervencije i lijekove. Brže je uspostavljena povezanost između onih beba i majki koje rode potpuno prirodno.

Ovo ne pišem da biste se osjećale loše zato što se rodile svoje dijete na carski rez ili uz medicinske intervencije, nego kako biste znale da ako ste rodili dijete na neki od tih načina, a trebalo vam je (više) vremena kako biste se povezale sa svojom bebicom, da je to sasvim normalno i očekivano.

Povezanost poroda i poremećaja raspoloženja u postporođajnom razdoblju

Jedna od sedam žena razvije neki od oblika poremećaja raspoloženja u postpartumu, pri čemu je najčešća postporođajna depresija. Postoji puno čimbenika koji utječu na razvoj poremećaja raspoloženja u postporođajnom razdoblju, ali ovdje ću opisati samo one koji su direktno povezani s porodom.

Žena i majka u meni žele da svaka žena ima pravo u potpunosti sudjelovati u procesu poroda. Trebala bi sama odabrati mjesto poroda, ljude koji ju okružuju u tim osjetljivim trenucima, hoće li primiti ikakve lijekove ili ne, hoće li biti provedene medicinske intervencije ili ne. Međutim, stvari u životu često ne idu onako kako smo ih mi zamislili. Psihoterapeut u meni zna da ponekad ako duboke želje oko poroda nisu ispunjene, to može dovesti do većih izazova u postpartum periodu te se povećava vjerojatnost za razvoj poremećaja raspoloženja u tom razdoblju.

Ono što može utjecati na pojavnost takvih poremećaja raspoloženja poput postporođajne depresije, postporođajne anksioznosti ili postporođajnog PTSP-a nije sam tok poroda, već ženina percepcija o vlastitom porodu. Identičan porod koji je bio negativan kao iskustvo za jednu majku možda će biti sasvim dobro iskustvo za drugu.

Prilikom poroda najvažniji je subjektivan osjećaj žene da su bile poštivane njezine želje, da je imala kvalitetnu podršku, da je bila aktivni, a ne pasivni sudionik te da je posjedovala osjećaj kontrole. Važna je i prilika da se procesuira vlastito iskustvo poroda kasnije, pogotovo ako je to iskustvo bilo negativno.

Prisutnost negativnih osjećaja prilikom poroda uz priliku za razgovor o tome smanjuje pojavnost poremećaja raspoloženja u periodu postpartuma. Žena koja nije imala porod kakav je htjela, koja je doživjela puno neugodnih emocija te je možda imala traumatično iskustvo ima manju vjerojatnost od razvoja poremećaja raspoloženja ukoliko ima priliku da raspravi i procesuira svoje iskustvo s nekim.

Znanje je moć – informirajte se

Kako bi se povećala šansa za postizanjem poroda kakav se priželjkuje, smatram da je ključna kvalitetna priprema. Što je žena informiranija i pripremljenija, to će biti sigurnija u sebe i u svoje tijelo, čime se smanjuje vjerojatnost za poduzimanjem medicinskih intervencija koje se često rutinski vrše u bolnicama.

Svaki porod ima svoj vlastiti tempo kojega bi se trebalo poštivati. Osim majke, beba mora itekako biti spremna za dolazak na svijet. Pored svojih emocija, beba osjeća i mamine tijekom tog snažnog čina rađanja. Mnoge se majke danas trude ne prisiljavati dijete na nešto na što ono nije spremno i to je više nego poželjno. Iz istog razloga porod ne bi trebalo inducirati osim ako to nije baš nužno. Ako beba nije spremna ili ako se ženu požuruje u porodu, velika je šansa da sve skupa neće završiti kao najugodnije sjećanje.

Stoga vam drage (buduće) mame najtoplije savjetujem: informirajte se. Žensko tijelo je čudesno, samo vjerujte u to.

Dok sam bila trudna cijeli deveti mjesec trudnoće sam čitala o porodu i psihički se pripremala na ono što me čeka. Nepredvidivost je najveći izvor stresa. Nikad ne možete znati što vas točno očekuje, ali što više znate o samoj fiziologiji tijela i fazama poroda te što više vjerujete u sebe, veća je šansa da će sve dobro proći.

Iskustvo mog vlastitog poroda me uvelike promijenilo. Pamtim ga kao jedno od najposebnijih događaja u životu. Rado ga se prisjećam, rado o njemu pričam i nikad neću zaboraviti onaj osjećaj emocionalnog ponosa kad sam shvatila da sam donijela novi život na svijet na način na koji sam željela. Da bih iskusila tako pozitivne emocije, od ključnog značaja je bila činjenica da sam imala baš onakav porod kakav sam htjela – prirodan bez ikakvih intervencija i neometan (onoliko koliko je to bilo moguće u bolničkim uvjetima). Moje želje su bile poštovane, bila sam uvažena kao osoba, imala sam osjećaj kontrole i nisam bila tretirana kao pacijent.

Žena je istodobno najranjivija i najsnažnija upravo u činu rađanja. Poštivanjem toga se osnažuju njezini najdublji dijelovi svijesti.

Preuzmite osjećaj kontrole

Žene se trebaju i moraju osjećati sigurno dok rađaju. Ako se osjete imalo ugroženima ili dožive negativne emocije, porod će se znatno usporiti ili pauzirati jer tijelo evolucijski nije predodređeno za rađanje u neprijateljskoj okolini.

S druge strane, kada žena dovoljno vjeruje vlastitom tijelu koje je savršeno i predodređeno za stvaranje i donošenje novog života te se potpuno prepusti prirodnom i neometanom toku poroda, veća je vjerojatnost da će sve proteći u najboljem redu.  

Ukoliko je porod potpuno prirodan i neometan, žena ima dojam da je sve bilo pod njezinom kontrolom. Upravo je osjećaj kontrole ključan za psihološki pozitivan stav prema vlastitom porodu.  

Ako žena preuzme potpunu kontrolu nad porodom i doživi iskustvo kakvo je željela, nikad u životu se neće osjećati moćnije niti snažnije kao u trenutku neposredno nakon što je rodila svoje dijete. Taj osjećaj nije usporediv ni s čim, ali daje dojam da nakon toga možete apsolutno sve pa i popeti se na Mjesec.  

Ukoliko to iskusite, najvjerojatnije ćete se osjećati osnaženo i gotovo nepobjedivo tjednima pa i mjesecima nakon poroda. Taj dojam svjesnosti i kontrole je važan za kasnije slijeđenje majčinskog instinkta pri odgoju djeteta te za jačanje samopouzdanja majke.

Strah od poroda je sasvim normalan

Vaša razmišljanja i vjerovanja, pa i eventualni strah od poroda će također utjecati na vaše cjelokupno iskustvo.  

Ono što pamtimo kod različitih doživljaja nisu toliko činjenice već emocije koje povezujemo s određenim periodima našega života. Emocije imaju velikoga utjecana na to kako doživljavamo stvarnost. Ukoliko se usmjerite isključivo na porođajnu bol koju očekujete, stvorit ćete si realnost koja ispunjava vaša očekivanja o boli te ćete je posljedično osjećati u većoj mjeri jer ćete na nju biti usmjereni. Ukoliko se s druge strane usmjerite na radost i ljepotu poroda, tada će vaše emocije kreirati poprilično drugačiju stvarnost.

Najbolji način da preusmjerite porođajnu bol bi bio da prilikom svakog truda tijekom prodisavanja razmišljate kako ste sve bliže trenutku kada ćete nakon devet mjeseci iščekivanja napokon zagrliti svoje voljeno dijete.

Strah je često rezultat suočavanja s nečim nepoznatim. Sasvim je opravdan strah od poroda i najnormalniji je kod svake rodilje. Jedan od glavnih uzroka je njegovo negativno predstavljanje u medijima. Nedovoljna informiranost i neugodna iskustva drugih mogu također izazvati strah od poroda.

Pokušajte preispitati same sebe čega se točno bojite. Možda je to porođajna bol, možda vaše prethodno negativno iskustvo, neugodna iskustva drugih, zabrinutost za zdravlje bebe, strah od bolnice i bolničkog osoblja, promjena koja vas čeka dolaskom bebe u obitelj ili nešto drugo. Što god bilo, pokušajte dokučiti što je to točno kako biste se lakše suočili sa svojom kočnicom.

Žensko tijelo stvoreno je za rađanje

Postoje različita mišljenja i ideje o tome kakav bi porod trebao biti. Postoji ih toliko da je nerealno i nepošteno pretpostavljati da mi znamo koji je od njih "najbolji". Svaka žena bi trebala odlučiti koji način je najbolji za nju i trebala bi biti tretirana poput aktivnog sudionika, a ne poput pacijenta.

Znamo svi da stvari u životu ne idu uvijek onako kako smo ih zamislili i isplanirali. Postoje trenuci kada naše želje neće biti ispunjene, a jedan od tih trenutaka može biti porod. Ponekad ne možemo imati nikakvog utjecaja na neke događaje u životu. Tada se možemo suočiti s osjećajem tugovanja. Ukoliko se to dogodi, molim vas da pronađete podršku i da razgovarate o tome.

Nemojte čitati iskustva drugih u medijima, osim ako su pozitivna i ohrabrujuća. Tijekom trudnoće odredite kakvo biste iskustvo poroda htjeli. Zapitajte se sljedeće: Kad budete svojem djetetu pričali priču o njegovu porodu, kako biste htjeli da ta priča zvuči? Pripremite se na svim razinama: psihički, fizički i duhovno. Pravilna edukacija i psihološka priprema uklonit će većinu strahova i nedoumica te pridonijeti tome da se jedan potpuno prirodan čin u životu jedne žene pretvori u radost rođenja jednog novog života umjesto u traumu.

Zato odajem veliko priznanje Jasmini i Jeli te svima koji se trude osvijestiti druge o važnosti poroda kao vrlo značajnog životnog čina.