Pratnja na porodu: 4 načina kako si pomoći kad u rodilište ideš sama

Osjećaj sigurnosti je jedan od najbitnijih čimbenika u porodu.

Ako se nalaziš mjestu gdje se ne osjećaš sigurno, podržano i poštovano, to će utjecati na tvoj porod.

Kako ostvariti osjećaj sigurnosti kada je situacija neizvjesna, a pratnja na porodu većinu vremena onemogućena?

Možeš provesti dane razmišljajući o tome zašto rađaš baš u ovom vremenu u kojem jesmo i zašto se to baš tebi događa. Možeš, samo što ti to neće donijeti ništa drugo osim još više brige i osjećaj anksioznosti.

Moramo započeti od onoga što imamo.

Ovaj tekst je na neki način i vodič kako se vratiti sebi i svome tijelu.

Jer to je ono što imaš kad ulaziš u porod i odlaziš u rodilište, sebe.

I kako stalno naglašavamo u našem online tečaju, ti si dovoljna za sve ovo i puno više.

Navodimo 4 načina kako si pomoći ako moraš u rodilište bez pratnje u ovom videu:

#1 U rodilište možda ideš bez bez pratnje, ali ne i sama

Sad se čini proturječno, ali istina je.

Sada možda zamišljaš svoj porod na način da će te tvoj partner ostaviti pred rodilištem, a ti sama proći kroz vrata.

Znaš što, iako u rodilište odlaziš bez pratnje, nisi sama. Tvoj najveći saveznik je s tobom: tvoja beba.

Ovo je vaše putovanje, ti i tvoja beba to možete. Ti si sada ta majka medvjedica koja štiti svoju bebu, a istovremeno i beba svoju mamu. Beba zna što treba napraviti, i tvoje tijelo zna što treba napraviti.

I kad god te preplavi osjećaj nepravde i samoće što ne možeš u rodilište s pratnjom, vrati se svojoj bebi. Ona je 24 sata, 7 dana u tjednu s tobom i skupa prolazite ovo iskustvo.

#2 Medicinsko osoblje je tu da ti pomogne

Mnoge od nas imamo averziju prema bolnicama i svemu što dolazi u paketu s njima.

I uz to što ideš u rodilište bez pratnje, kalkuliraš kako ćeš se s osobljem izboriti protiv svega što uključuje jedan bolnički porod.

Kao što smo i mi počele raditi, pokušaj i ti ovo: u poslu i životu svoju pažnju, rad i vrijeme usmjeravamo prema onome što želimo.

Nema borbe PROTIV nečega. To za nas znači da ne krivimo nikoga za stanje kakvo jest, nego da smo svjesne i vlastite i tuđe odgovornosti, ne krivice.

Tako i ti ako dolaziš u rodilište s mislima i brigom kako ćeš se "izboriti" za svoja ljudska prava i želje u porodu, kako ćeš reći NE, kako ćeš odbiti drip, pogotovo kad si sama i nemaš nikoga da to napravi za tebe (da te spasi), ti hraniš tu borbu.

Ako samo malo promijeniš gledište, vidjet ćeš da se ne trebaš boriti.

Medicinsko osoblje su ljudi: navikli i ponekad su prisiljeni raditi po određenim procedurama i praksama, iz puno razloga, od kojih je najveći sigurnost.

Ako biraš porod u rodilištu, onda znaš da sve što oni rade je kako bi stvorili što veću kontrolu rizika. Tome nitko nije kriv, nego na taj način oni uistinu po svojim trenutnim uvjerenjima rade za tvoje i bebino najveće dobro. Ne opravdavam prakse kojih je puno štetnih, ali poanta je da oni nisu tu da tebi stvore loše iskustvo poroda. Dapače, oni su ljudi koji rade svoj posao najbolje što mogu.

Na tebi je da shvatiš da jeste (barem) ravnopravni u odlukama u tvojem porodu i da se tako i počneš ponašati.

Bojat ćeš se "svega što će ti učiniti" dok god ne napraviš klik u svojoj glavi i shvatiš da se ne moraš boriti. Da je sve što ti želiš u tvojim rukama. Poslušaj više u videu.

#3 Možeš i hoćeš to sama

Znam da ne želiš sama ići u rodilište, ali ako ne doneseš neke drastične odluke, vjerojatno ćeš morati. I sama znaš da ćeš ti to nekako preživjeti, i toga te zapravo i strah, jer čim čujemo riječ "preživjeti" aludira na nešto teško, opasno, jedva izdržljivo.

Što ako to nije istina?

Što ako ćeš porod odraditi bez pratnje, "sama" (znamo da zapravo nisi sama) i biti apsolutna pobjednica?

Često nam žene nakon poroda kažu da bez partnera, bez babice ili bez nas to ne bi uspjele. Ja im kaže da bi.

I ne bi samo preživjele, nego bi bile ekstatične. Jer je sva snaga od početka do kraja bila u njima.

Da, kada kažemo da ne bismo mogle bez nekoga, to jest istina jer podrška, dijeljenje tog iskustva pomaže, ali je još veća istina da bi možda nekada mogle i bolje da se ne oslanjamo na druge.

Kada tražimo stalno alate koji će nas pripremiti za porod kroz meditacije, afirmacije, priče tuđih poroda, na nekin način bježimo od suočavanja sa samom sobom.

Tako i u porodu dok ne dođe trenutak kada više ništa ne pomaže, tražimo kako će nam drugi pomoći. Ali zapravo sve odrađuješ sama, svaki trud je tvoja utrošena energija, svaki napor tvoj.

Znam da želiš podijeliti to iskustvo sa svojim partnerom i njegovu ruku na svojoj, ali bitno je čuti ove riječi ako želiš izaći iz vrtloga očaja, straha i nepravde.

#4 Tvoja snaga je nemjerljiva

Ako sama ne vjeruješ u to da ti to možeš, kako će ti drugi pomoći?

Prva osoba koja mora vjerovati da ti to možeš si ti sama.

Možda nećeš dobiti ono iskustvo po koje si mislila da dolaziš, ali ti to možeš. Vidjela sam puno različitih poroda, puno trenutaka kada sam ja mislila da žena odustaje u nekom trenutku da bi se tek kasnije pokazalo kroz razgovor da ona niti u jednom trenutku nije pomislila na odustajanje iako je na van izgledalo upravo tako.

S druge strane, sama vjera u to da ti to možeš nije uvijek dovoljna. Treba krvi, suza i znoja i ako si spremna na to, ustrajat ćeš u onome što želiš.

Ti nisi žrtva nekog sustava, osobe ili svog poroda, ti si žena koja prolazi kroz svoje iskustvo i uči kroz njega.

Ti si ta koja odrađuje porod, nitko drugi.

Što prije prestaneš bježati od toga, prije ćeš shvatiti da imaš svoju bebu, imaš ljude i alate ako ti zatreba pomoć i imaš sebe i svoju snagu. Samo vjeruj u nju.

Sve počinje od tebe

Nekad nam se, uz svu vjeru i pripremu, dogodi nešto što nismo uopće očekivale ili čega smo se najviše bojale.

Ali ako to uzmeš, njeguješ to iskustvo, daješ mu prihvaćanje i ljubav, iz tog sjemena će izrasti prekrasan cvijet kojim ćeš mijenjati svijet.

Ti to već činiš, ti si dovoljna, baš ovakva kakva jesi, sada u ovom trenu.

Sve je dobro, sve će biti dobro i sve stvarno jest dobro.