Posteljica je bebino prvo utočište, ali i mnogo više

Posteljica je čaroban organ, ali to vjerojatno nije svačija prva pomisao. Pokušat ćemo učiniti da je zavolite i vidite našim očima.

Ona je organ u obliku tanjura od oko pola kilograma koji povezuje majku i bebu pupčanom vrpcom.

Posteljica u suštini omogućuje život.

Ona sudjeluje u razmjeni resursa između mame i bebe, održava životne uvjete u maternici, filtrira toksine i zbrinjava otpad.

Ona je spona zbog koje život koji je nastao može rasti i roditi se.

U raznim kulturama se vjeruje da je posteljica dio bebine obitelji. Neki je nazivaju majkom, sestrom ili bakom, a tretira se s velikim poštovanjem. Za mnoge tradicionalne kulture posteljica je živo biće. U Egiptu se ona smatrala dječjim tajnim pomagačem, a na Islandu i Baliju su je vidjeli kao dječjeg anđela čuvara. U Nepalu je ona bebina prijateljica, u Maleziji starija sestra, u Nigeriji bebin blizanac, a na Havajima dio same bebe.

Iako se posteljica razvija u majci, otac zapravo pomaže stvoriti posteljicu. Nakon što spermij oplodi jajašce formira se blastocista što onda postaje beba i posteljica.

Unutarnje stanice na zadebljanom mjestu blastociste razvijaju se u embrij, a vanjske stanice ukopavaju se u stijenku maternice oblikujući posteljicu. Stijenka blastociste postaje vanjski sloj plodovih ovoja (korion) koji okružuju embrij. Unutarnji sloj ovoja (amnion) se razvija oko 10. do 12. dana tvoreći amnijsku šupljinu. Amnionska šupljina ispunjava se bistrom tekućinom (plodovom vodom) i proširuje unutar sluznice maternice granajući se sve više i više poput stabla. Posteljica je potpuno oblikovana s 18 do 20 tjedana, ali nastavlja rasti tijekom cijele trudnoće.

Posteljica je jedini "privremeni" organ koji ljudi imaju, a njenom se površinom šire krvne žile poput grana starog stabla, Drva Života. Upravo tako izgleda strana koja je okrenuta bebi.

Što posteljicu čini fascinantnom

Uloga bebinih organa

Osim što posteljica opskrbljuje bebu kisikom i time vrši funkciju pluća, istovremeno filtrira otpad poput naših bubrega, pruža nutrijente i antitijela kao što to kasnije čine probavni i imunološki sustavi.

Tijekom trudnoće posteljica prenosi antitijela od majke k bebi i tako štiti bebu 3 do 6 mjeseci nakon poroda nakon čega beba sama počinje stvarati svoja antitijela.

Posteljica nema živčanih stanica i tako ne može biti pod izravnom kontrolom mozga ili leđne moždine. Ona se razvija i funkcionira bez da je povezana s našim mozgom!

Posteljica luči hormone bitne za rast bebe, kao i za dojenje. Oko 10. tjedna trudnoće pruzima lučenje estrogena i progesterona, nakon što je poticala njihovu proizvodnju u tijelu lučenjem hormona Beta hCG (humani korionski gonadotropin). Još jedan hormon o kojem brine posteljica je humani placentalni laktogen zalužan za ubrzavanje maminog metabolizma i pripremu tijela na dojenje.

I majčina i bebina krv prolaze kroz posteljicu, ali se one ne miješaju jer bi majčin imuni sustav mogao stvoriti antitijela i ugroziti trudnoću. Umjesto toga krv teče kroz odvojene arterije, a kroz posteljicu se događa razmjena kisika i nutrijenata.

Volumen krvi trudnice se poveća u prosjeku za 40 - 50 % blizu termina u odnosu na stanje prije trudnoće. Zanimljivo je da oko 600 ml majčine krvi prolazi kroz posteljicu svake minute, a dužina svih kapilara fetalnog krvotoka u posteljici je oko 320 kilometara!

Bebine stanice mogu preko posteljice putovati do majke tijekom trudnoće i čini se da ciljaju mjesta ozljede ili bolesti kako bi joj pomogle. Pronađene su u koži, jetri, bubrezima i koštanoj srži zdravih žena kako i onih s autoimunim bolestima. Također ih je bilo i kod majki s bolestima poput hepatitisa C i raka cerviksa.

Znanstvenici proučavaju posteljice kako bi razumjeli rak. Za razliku od transplantacije organa ili stranih objekata u tijelu, posteljica ima jedinstvenu sposobnost da se razvije bez da je naš imuni sustav napadne kao strano tijelo. Jedna studija pronašla je da abnormalne posteljice (one koje uzrokuju preeklampsiju) uspoređene s genetskim profilom tumora pokazuju puno zajedničkih osobina. Stoga se uz pomoć posteljica istražuje kako tumori rastu bez da ih imuni sustav zaustavi.

Kada se posteljica odvoji od maternice u tijelu se dogodi reakcija koja pokreće proizvodnju mlijeka, odnosno prvo otpuštanje kolostruma.

Posteljica nakon poroda, što s njom?

Pregled običaja vezanih za posteljicu širom svijeta je pokazao da unutar 109 zajednica postoji 169 načina zbrinjavanja posteljice nakon poroda. Ti načini uključuju zakapanje, paljenje, namjerno postavljanje na određeno mjesto ili vješanje na drvo.

Što se događa s posteljicama žena koje rađaju u rodilištu? One postaju medicinski otpad i čak i kada to želite, ne možete je uzeti sa sobom kući. Mnoge kulture posteljicu gledaju na potpuno drugačiji način, kao tijelo koje treba s pažnjom pokopati ili zbrinuti jer je ona ljudski ostatak i kao takva je vrijedna.

Zato je ideja vraćanja posteljice iz statusa biološkog otpada u naše vlasništvo vrlo bitna.

Kada žena rađa kod kuće, ona i njezina obitelj su oni koji odlučuju što će s posteljicom, za razliku od bolničkog okruženja gdje medicinsko osoblje zbrinjava taj organ koji zapravo pripada nama jer je nastao od našeg tijela kao i naša beba.

Sama riječ posteljica – POSTELJA nam govori da je ona bebin prvi krevet, mjesto odmora, sigurnosti i ugode.

Na Novom Zelandu Maori koriste istu riječ za posteljicu i zemlju: whenua. Tamo se ona tradicionalno stavljala u zemljane lonce ili pletene košare i zakapala na značajnom mjestu kako bi bila vraćena Majci Zemlji. Kod nas su je zakapali u lug na ognjištu da izgori, ispod kreveta gdje je žena rodila, pod stepenište ili drvo, odnosno na mjesta gdje se vjerovalo da je sačuvana od kradljivaca ili životinja.

Vjerojatno niste vidjeli svoju posteljicu nakon poroda, ali možda možemo početi tražiti da nam se one barem pokažu prije nego ih počnemo uzimati doma sa sobom jednog dana.

– Emiliy Burns, More Than Clinical Waste? Placenta Rituals Among Australian Home-Birthing Women