Orkestar hormona: Tvoj nacrt za prirodni porođaj

U vremenu kada postoji rješenje za svaku boljku, vrlo je lako zaboraviti na činjenicu da je porod potpuno prirodan, fiziološki događaj.

Ako trenutno nemate potpuno povjerenje u svoje tijelo i svoju sposobnost da rodite, educirajte se i okružite podrškom. Što više čitate i slušate pozitivne priče o ovom prirodnom procesu koje vaše tijelo pripremalo punih devet mjeseci, to ćete mu više vjerovati. U prosjeku, ono je provelo 40 tjedana čuvajući i othranjujući vašu bebu. To je oko 6720 sati! Postoji li onda razlog da mu ne vjerujete na samom kraju tog puta, tih 15-ak sati koliko traje porod? 

Nitko od nas ne sumnja da naše tijelo svaki dan zna kako disati, pumpati krv žilama ili probavljati hranu, ali u kolektivnoj svijesti duboko se ukorijenio strah od poroda. Strah od toga da naše tijelo to ne zna samo obaviti, da ženu treba poroditi, da je taj proces nekako pokvaren jer boli, jer traje dugo, jer će se žena namučiti i izaći s traumom. Ne mora biti tako!

Žensko tijelo mjesecima priprema hormonalni koktel koji dostiže vrhunac u porodu i neposrednom babinju. Njegovo postojanje i izlučivanje je nacrt za prirodno pa čak i ugodno iskustvo rađanja djeteta.

Suprotno uvriježenom razmišljanju, naše tijelo nije stroj. Ne treba mu popravak. Njegovi dijelovi ne funkcioniraju neovisno o drugima.

Iskustvo rađanja više je od medicinskog i fizičkog događaja, a veliku ulogu u tome imaju naši hormoni. Ako već želite slikovitu usporedbu, zaboravite stroj i dočarajte si orkestar – da bi simfonija zvučala savršeno, svaki, ali baš svaki instrument mora besprijekorno odsvirati svoju dionicu!

Tako je i s glavnim hormonima koji sudjeluju u našem porođaju: oksitocinom, melatoninom, endorfinom, adrenalinom i prolaktinom. Svaki ima svoju ulogu i možete im pomoći da sviraju u vašu korist.

Voli me, volim te

Oksitocin je vjerojatno najpoznatiji hormon povezan s porod, i s pravom! On pokreće kontrakcije i kako porod uzmiče, čini ih produktivnijima i jačima, no to je samo jedan dio onoga za što je zaslužan.

Oksitocin se luči u hipofizi tijekom seksualnih aktivnosti, orgazma, poroda, dojenja; dok smo u fizičkom kontaktu s drugima, dok se grlimo ili dijelimo obrok. To je onaj lijepi osjećaj ljubavi i užitka. Prisutan je za vrijeme začeća, poroda i tijekom dojenja.

Vrhunac oksitocina u tijelu se događa odmah nakon rođenja bebe i zadužen je za proces povezivanja i zaljubljivanja majke i bebe. Nikada više (osim u sljedećem porodu) žena ne može doživjeti toliku količinu hormona ljubavi u životu. On ujedno štiti majku od krvarenja tako što se naletima oksitocina posteljica lako odvoji, a rana na maternici brzo zatvara.

Glazba noći

Što oksitocin voli u porodu? Sigurnost, toplinu, ugodu i tamu. Kada smo kod tame, treba spomenuti i hormon spavanja, melatonin. Oksitocin i melatonin djeluju u sinergiji. Zato se porodi voli pokrenuti pod okriljem noći, a znaju ga usporiti jutro ili jarka bolnička svjetla.

Dijete također doživljava visoke razine oksitocina odmah nakon rođenja i to traje do četiri dana nakon rođenja. Majke koje doje uživaju u antistresnim učincima oksitocina još godinama.

Raštimani orkestar: umjetni oksitocin (drip)

Jedna velika razlika između prirodnog i sintetičkog oksitocina (dripa) je u tome što prirodni ima pulsirajuću prirodu, što znači da dolazi u valovima, dok umjetni kontinuirano kola po organizmu.

Drip čini trudove duljima, jačima i razmakom bližima nego što bi ih žena prirodno iskusila, a sve to povećava stres za bebu i bolniji je za majku. Osim toga, povezan je s većim rizikom od krvarenja nakon rođenja jer smanjuje količinu oksitocinskih receptora u maternici.

Umjetno stvoreni oksitocin ne može prijeći iz krvotoka natrag u mozak (krvno-moždana barijera) i zato ne može djelovati kao hormon ljubavi. Tek se istražuje kako to utječe na naš kapacitet za ljubav – sposobnost davanja i pružanja ljubavi kod žene i djeteta.

Moje tijelo, moji opijati

Što se vi osjećate više sigurno, voljeno i opušteno, porod će lakše teći, a vaše tijelo će vam tada još više pomoći. Zvuči dobro, zar ne? Zapravo je genijalno: naša tijela proizvode hormone koji djeluju kao i opijati u mozgu, ali bez loših posljedica.

Beta-endorfin je zapravo hormon stresa, ali i hormon zadovoljstva i transcendencije. U porodu se počinje otpuštati kad ste otvoreni oko 5 centimetara. Često ženama postane najteže upravo u tom trenutku dok endorfini još nisu stupili na scenu. Jednom kad uđu u aktivnu fazu poroda, hormoni ih nose od truda do truda do bebe.

Djelovanje endorfina je poput analgetika, on prirodno ublažava bol te potiče osjećaj zadovoljstva, euforije i povezanosti. U prirodnom porodu lako je vidljivo kada i kako beta-endorfin pomaže ženi nadići bol i ući u izmijenjeno stanje svijesti.

Ima ulogu i nakon rođenja, pojačavajući povezivanje majke i djeteta u neposrednom babinju. Najviše razine ovog hormona u majci se vide 20 minuta nakon rođenja bebe, a prisutni su i u majčinom mlijeku. To je ono što izaziva ugodnu međusobnu "ovisnost" kod mame i bebe.

Ovaj hormon je također jedan od razloga zašto vam možda neće trebati epiduralna. Ako se prepustite porodu, oksitocin zajedno s endorfinima odigrati prekrasnu predstavu ispunjavajućeg, transformativnog iskustva.

Raštimani orkestar: opijati

Opijatski lijekovi koji se koriste tijekom porođaja utječu na ženin vlastiti sustav izlučivanja beta-endorfina tijekom porođaja, a mogu uzrokovati i mučninu, pospanost, svrbež i disforiju.

Glavni problem je u tome što je nekoliko studija sugeriralo da je analgetski učinak tih lijekova skroman te da je glavni učinak samo teška sedacija. Opijati također smanjuju i oslobađanje oksitocina i ne aktiviraju osjećaj ugode koji stvaraju endorfini.

Epiduralna se također, među ostalim, sastoji i od opijata i kao takva smanjuje oslobađanje beta-endorfina i oksitocina. Ona utječe i na dijete – stope dojenja znatno su smanjene u prvom satu po rođenju.

Zaštiti me

Nekad davno rađali smo u prirodi izloženi predatorima i prirodnim elementima. U takvom okruženju trebao nam je mehanizam zaštite koji bi u slučaju opasnosti zaustavio porod i dao nam priliku da pobjegnemo! Danas se više ne borimo protiv zvijeri, ali ćemo naše tijelo na situaciju u kojoj se osjećamo nesigurno reagirati isto, tako što će usporiti ili zaustaviti porod. 

Adrenalin i noradrenalin, hormoni uzbuđenja i borbe-ili-bijega imaju vrlo važnu ulogu u prirodnom, fiziološkom rođenju. Adrenalin nas štiti od opasnosti, ali u porodu ga želimo izbjeći sve do samog kraja jer je njegova izvorna funkcija veliki nalet energije neposredno prije rođenja (aktiviranje refleksa izbacivanja fetusa s povećanjem oksitocina) i budnost majke za zaštitu djeteta.

Često čujete da je žena došla u bolnicu i trudovi su stali. To je uobičajeno: stres oko bolničkog okruženja, transfera ili briga za bebu potaknuli su lučenje adrenalina. Strah, briga i stres su neprijatelji poroda, a adrenalin se proizvodi u stanju gladi, straha i hladnoće, zbog čega je posebno važno prilagoditi prostor za rađanje tim uvjetima.

Dijete otpušta vlastiti noradrenalin, što mu omogućuje da se prilagodi fiziološkom nedostatku kisika u porodu. Vidljivi učinak ovog hormonalnog otpuštanja je da je dijete budno pri rođenju, s otvorenim očima i raširenim zjenicama. 

Mamma mia! (hormon majčinstva)

Iako su i drugi hormoni bitni nakon rođenja bebe, prolaktin je ipak njihov kralj. Hormon nježnog majčinstva i dojenja, povezan je s visokom razinom oksitocina odmah nakon rođenja. Estrogeni aktiviraju receptore za oksitocin i prolaktin i omogućuju ove hormonalne vrhunce. Prolaktin je na snazi i prije rođenja bebe, on reorganizira ženski mozak i hormone te ženu priprema za majčinstvo, a nakon rođenja posteljice zadužen je za proizvodnju mlijeka i majčinstvo.

Svi za jednog, jedan za sve

Hormoni u prirodnom porodu ne mogu se proučavati zasebno već u svojem sinergijskom ili, kako smo to ljepše rekle, orkestralnom djelovanju. Ne možete raštimati glavnu violinu, a da se cijela skladba ne raspadne.

Upravo se to događa s intervencijama u porodu: svaka sa sobom nosi rizik (ako ne i sigurnost) da se porod neće moći nastaviti bez daljnjih intervencija. Primjerice, nedavno smo pisale o bušenju vodenjaka. Jednom kad se prokine vodenjak, protokol bolnica često nalaže kontinuirano praćenje otkucaja srca CTG-om. Trudovi nakon prokidanja vodenjaka, a posebice u ležećem položaju često subjektivno postaju bolniji (a porod ništa brži) i vjerojatnije je da ćete zatražiti lijekove protiv bolova. Opijati iz lijekova umanjit će lučenje oksitocina i endorfina što utječe na daljnji tijek poroda i... Shvaćate kamo idemo.

Pjevaj moju pjesmu

Odlučili se za prirodni porođaj ili ne, vaš je izbor. Odnosno – neka bude vaš izbor tako što ćete upotrijebiti ove informacije za svoje najbolje iskustvo poroda, kakvim god ga želite.