CTG (kardiotokografija) je oblik elektronskog praćenja fetusa (engl. EFM – electronic fetal monitoring) koji se primjenjuje u posljednjim tjednima trudnoće i na porodu. Oko trbuha trudnice postavlja se remen sa sondama koje omogućuju praćenje majčinih trudova i bebinih otkucaja srca na monitoru, a rezultati se ispisuju na papirnatoj traci.
CTG se naziva još i non stress testom jer se na taj način provjerava kako beba reagira na uvjete u maternici i dobiva li dovoljno kisika. Ovakav oblik praćenja pomaže zdravstvenim djelatnicima u procjeni je li potrebna intervencija.
Praćenje fetalnih otkucaja srca jedna je od najčešćih metoda za provjeru općeg stanja djeteta, ali CTG nije jedini način. Osim CTG-a, otkucaji se mogu pratiti pomoću stetoskopa, Pinardovog stetoskopa (posebna sprava u obliku trube) ili ručnog Doppler ultrazvuka (poznat kao povremena auskultacija). U našim se bolnicama rutinski primjenjuje CTG.
CTG nadzor može biti kontinuirani ili povremeni (isprekidani).
Uobičajeno je da se prilikom prijema u rodilište napravi kratko, obično 20-minutno, bilježenje fetalnih otkucaja srca i maternične aktivnosti. CTG prilikom prijema uveden je kako bi se pokušale prepoznati bebe koje su pod najvećim rizikom od ostajanja bez kisika tijekom poroda kako bi se mogle dalje kontinuirano pratiti i po potrebi primijeniti hitna intervencija kao što je carski rez.
Međutim, kao i svaka druga intervencija, primjena CTG-a u porodu ima i svoje negativne strane. Iscrpan članak koji je objavio portal Evidence Based Birth, ali i važeće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, potaknule su nas da se osvrnemo na to zašto CTG možda nije najbolji odabir praćenja bebine aktivnosti za zdrave trudnice kako biste lakše mogli donijeti informiranu odluku.
Koje su negativne strane CTG-a?
Kretanje u porodu od velike je važnosti za olakšavanje porođajne boli, bolje pozicioniranje i spuštanje bebe.
Elastični pojasevi koji pridržavaju sonde na trbuhu su nespretni, sputavaju majku u kretanju i lošije očitavaju otkucaje kad ste u pokretu pa će vas stoga zamoliti da legnete na krevet dok traje snimanje. To bi trebalo biti oko 20 minuta, ali snimanje se često oduži dok vas osoblje sljedeći put ne stigne obići ili se jednostavno pretvori u kontinuirani nadzor.
Naspram kretanja i slobodnog zauzimanja položaja, većini je žena ležanje u porodu puno bolnije, pogotovo na leđima.
Nekim je majkama umirujuće slušati bebine otkucaje srca, dok će drugima glasni zvukovi i gledanje u monitor odvratiti pozornost od trudova, doprinijeti stresu i samim time uvećati bol. Bebino srce normalno regira na kontrakcije usporavanjem i ubrzavanjem otkucaja, ali majku te promjene u ritmu mogu zabrinuti i učiniti da se zapita je li sve u redu.
I ne samo to, CTG skreće pozornost s majke, dok očitanja na ekranu postaju jedno od glavnih mjerila što se u porodu događa. Pokloni li osoblje svu pažnju elektronskom praćenju umjesto majci, ona se više neće osjećati uvaženo. Žene koje se ne osjećaju podržano od strane pružatelja medicinske skrbi osjećaju više boli i manje su zadovoljne svojim iskustvom poroda.
Može se dogoditi da trudovi nisu očitani (tolikim intenzitetom) na CTG-u iako ih žena osjeća ili suprotno, da CTG očitava trudove dok majku ništa ne boli što je čini da posumnja u signale koje joj njezino tijelo šalje.
Pokazalo se kako žene stavljene na CTG prilikom prijema imaju veću vjerojatnost da će se dogoditi kaskada intervencija i carski rez, bez poboljšanja ishoda poroda. Broj perinatalnih smrti se nije smanjio sa širom primjenom CTG-a, a Apgar zbrojevi ostali su isti.
Ako se elektronski nadzor primjenjuje kontinuirano, trudnice mogu imati čak do 63 % veću šansu za carski rez i 15 % veću šansu za upotrebu vakuma ili forcepsa.
To je zato što iako CTG točnije očitava fetalne otkucaje od drugih metoda, daje puno lažno pozitivnih signala koji medicinsko osoblje potaknu na daljnje intervencije. Još je jedan problem teška interpretacija – događa se da različiti liječnici različito tumače isti nalaz CTG-a pa čak da ga isti liječnici s vremenskim odmakom drugačije čitaju.
Michel Odent je rekao:
Jedini značajan učinak kontinuiranog elektronskog praćenja fetusa bio je povećanje stope carskog reza
CTG služi i za zaštitu bolnice u slučaju tužbe jer se njegov ispis može koristiti kao obrazloženje za pružanje određene vrste skrbi.
Elektronsko praćenje ima prednost samo u žena s povišenim rizikom, dok u nerizičnim porođajima povećava broj intervencija za majku i dijete i povećava šansu za carski rez.
Za niskorizične trudnice se umjesto CTG-a preporučuje primijeniti povremeno osluškivanje (auskultacija) bebinih otkucaja srca. Na taj način ne samo da se smanjuje šansa za nepotrebne intervencije, nego se ostvaruje ljudski kontakt i vraća fokus na majku, ali u našim se rodilištima do sad nismo susrele s tom opcijom.
Nakon svih ovih informacija, pitate se – a što sad? Praćenje zdravstvenog stanja bebe osnovna je skrb tijekom poroda i to nipošto ne želimo izbjeći, ali možemo izbjeći kontinuirani nadzor onda kada to nije potrebno. Zamolite svoju primalju da nakon 20 minuta makne sonde ako je sve u redu s bebom, a vi sami pokušajte maknuti pozornost s brojki koje se penju na ekranu CTG-a i ukazuju na trenutačnu jačinu truda.
Sjetite se, što manje ometanja, to porod lakše teče. Kako god da se osjećate sigurnije, s CTG-om ili bez, u svakom slučaju ne zaboravite slušati i svoje tijelo, ono je ipak već devet mjeseci brinulo o vašoj bebi.
Prijavi se na trudnički tečaj u svojem domu. Potpuno online. Pristup dobivaš odmah nakon prijave, slušaš u svojem tempu!