Jesmo li trudnice ili pacijentice (i zašto je to uopće važno)

Trudnoća započinje.... BRIGOM.

Idemo provjeriti da trudnoća nije vanmaternična i kuca li srce kad otkrijemo da smo trudne. Kombinirani probir ili NIFTY za kromosomske poremećaje krajem 1. tromjesečja. Veliki anomaly scan: detaljan ultrazvuk oko 20. tjedna na kojem se pregledava anatomija fetusa i otkrivaju abnormalnosti.

Što ne valja s ovom slikom? Svaki korak trudnoće popločan je strahovima što može krenuti po zlu! Od prvog plusića na testu, trudnice su povrgnute brojnim testovima (i stresovima) koji imaju za cilj samo jednu stvari – otkriti što nije u redu. Zlu ne trebalo.

Procjena rizika: što sve može krenuti po zlu

Djelujemo preventivno, razumijem. Procjenjujemo rizik, ali jeste li ikada razmislili o ovome: trudnice su niskorizične ili visokorizične, dakle rizične u svakom slučaju! 

Misli mi se vraćaju na prošlogodišnji skup u Varaždinu "Vratimo porođaj ženama: Fiziologija trudnoće i porođaja". 

Doktorantica primaljstva Ana Polona Mivšek tad je imala predavanje o modelu primaljske skrbi. U pravilu, primalje su orijentirane na zdravlje trudnice i kako poboljšati njezino dobrostanje, polaze iz perspektive fiziološkog, dok su ginekolozi porodničari skloniji procjeni rizika zato što su školovani i vrsni u tome da prepoznaju patologiju to jest što nije u redu s trudnoćom.

Ostala mi je u sjećanju jedna njezina rečenica:

Ili, u slobodnom prijevodu, ponekad je jedino što ženinu trudnoću čini visokorizičnom njezin odabir pružatelja skrbi.

U našem sustavu ne možemo (još) birati između ginekologa porodničara i primalja, ali ono što možete je imati obratiti pozornost na to kako vaš liječnik diše. Podrška pružatelja skrbi posebno je važna ako se vaša trudnoća smatra rizičnom, primjerice ako želite vaginalni porod nakon carskog reza. Ako imate nedoumice, uvijek potražite drugo mišljenje.

Drugim riječima, imate veću priliku dobiti porod kakav želite ako izaberete doktora koji podržava vaše izbore i njegova djela (ili statistika) govore tome u prilog. Vaše pravo pacijenta (iako trudnice ne smatramo pacijentima jer niste bolesne) je da promijenite pružatelja skrbi (liječnika, sestru ili babicu) u bilo kojem trenutku trudnoće ili poroda, stoga se ne sramite to učiniti ako osjećate da niste podržani.

Je li trudnica pacijentica

Na istom skupu, dr. Aleksandar Jukić govorio je o optimalnoj ginekološkoj skrbi u trudnoći i što to uopće znači.

U Hrvatskoj zdrava trudnica ima između 10 i 14 pregleda tijekom trudnoće! Taj se broj penje do 16 pregleda (s dvostruko više ultrazvučnih pregleda) ako se trudnoća smatra patološkom. 

Na prenatalnu skrb utječu brojne stvari koje nisu uvijek evidence-based što znači da nisu uvijek dokazano najbolja praksa. Više pregleda ne poboljšava ishod trudnoće.

"Optimalno" se razlikuje od zemlje do zemlje. Kod nas je to ultrazvuk svakih mjesec dana, negdje drugdje 3 u cijeloj trudnoći.

Na primjer, u Nizozemskoj se njeguje tradicionalniji sustav koji je blaži s kontrolama (i humaniji), dok je SAD primjer modernog modela gdje postoji strog odnos liječnik-pacijent i sustav se na taj način štiti od tužbe. SAD je medicinski visokorazvijena zemlja, ali dobrim dijelom zbog medikalizacije poroda ima najgore rezultate po zdravlje majki među razvijenim zemljama. S druge strane, zemlje koje njeguju primaljski model skrbi poput Nizozemske imaju puno manje pregleda, a bolje ishode za majke i novorođenčad. 

Tu je i subjektivan osjećaj, hoće li se žena osjećati sigurnije ako ima više pregleda ili će joj neprekidne pretrage donijeti opterećenje i brigu. Trudnice često misle da su svi pregledi i pretrage obavezni, a nisu. Razgovarajte sa svojim liječnikom.

Kako to utječe na nas

Stara izreka je govorila da su trudnice jednom nogom u grobu. Napretkom medicine i opće svijesti, a najviše od svega poboljšanjem uvjeta života, to više nije istina, ali mnogi se i dalje tako ponašaju.

Na ovaj način, trudnice dobivaju poruku da su njihova tijela u trudnoći tempirane bombe koje u svakom trenu mogu prouzročiti katastrofu. Od začeća do poroda, sustav koji skrbi o trudnicama pretvara ih u pacijentice. 

Mi ljudi evolucijski smo pristrani prema negativnim informacijama. To znači da ćemo se češće fokusirati na potencijalno opasne situacije i lakše pamtiti loše vijesti. Mehanizam koji nam je u dalekoj prošlosti spašavao život, danas je izvor velikog stresa. Pogotovo u trudnoći i porodu (zato smo vam već savjetovale da ne slušate strašne priče s poroda, ali stvarno).

Kako se onda trudnice osjećaju kad ih kroz cijelu trudnoću prati pristup procjene rizika? Svjesno ili nesvjesno, stvara se ozračje straha, neizvjesnosti i sumnje u vlastite sposobnosti. 

Može li bolje?

Što ako ništa ne pođe po zlu

Ne kažem da trudnice ne trebaju ići na preglede. Trebaju.

Ali isto tako trebaju protuotrov za strah i potrebu za kontrolom koje društvo gaji prema trudnoći i porodu. Trebaju više podrške i povjerenja, od drugih i sebe samih.

Možemo demistificirati i objašnjavati taj proces koliko god želimo, ali začeće, trudnoća i porod su u svojoj suštini uvijek – čudo. Vjerujem da nema te žene koja se barem na trenutak nije pronašla iznenađena i zadivljena kad je osjetila pokrete svoje nerođene bebe i osvijestila da se u njoj nalazi novi život. 

Zašto čekati što će krenuti po zlu umjesto da uživate u čudesnosti svojeg tijela i životne faze u kojoj se nalazite? Ako već vjerujete u postotke i statistike, najveće su šanse da će s vašom trudnoćom i porođajem sve biti u redu.

Kako se nositi s medicinskim pristupom trudnoći

Slušajte svoje tijelo. Toliko puta su vam to rekli, ali znate li što to uopće znači?

Znate li kada ste gladne, žedne, umorne i poštujete li te poruke koje dobivate?

Osjećate li se dobro s određenim ljudima u svojoj blizini? Sa svojim poslom i radom? Osjećate li bol i kako odgovarate na tu bol? Hoćete li je utupiti lijekovima ili joj pristupiti s njegom? 

Slušati svoje tijelo znači i znati kada i kako se osjećate slobodno i njegujete li taj osjećaj slobode. Dopuštate li si ugodu ili osjećate sram i krivnju kada to činite. Imate li kvotu na količinu ugode koju smijete osjećati?

Sve su to načini slušanja sebe i prepuštanja povjerenja u prirodan proces. Kada to počnete raditi, znat ćete osluškavati i najmanje znakove kada nešto nije u redu s vašim tijelom.

Ako ne poznajete i ne slušate svoje tijelo ovisite o vanjskom autoritetu da vam kaže što činiti s njime, a na taj način upadate u vrtlog interventne brige o vašem tijelu, trudnoći i bebi. Potpuno je u redu ako to želite, ali bitno je znati da tako ne mora biti.