Jedna stvar koju trebate napraviti kad porod započne

Porod najčešće započne s laganim trudovima za koje većina žena nije sigurna jesu li to oni pravi. U tom slučaju je najbolje poslušati savjet provjere pravih trudova: popiti vode ili čaja, leći i čak probati odspavati. Ali ako se kontrakcije i nakon toga nastave, porod je vrlo vjerojatno započeo. A što sad?

NIŠTA

Da, možda zvuči razočaravajuće, pogotovo jer se većina prvorotki osjeća jako uzbuđeno na početku. Ali NIŠTA je najbolje što možete napraviti za sebe. Odnosno, dok god možete ignorirati trudove ili između njih raditi nešto drugo, pravite se kao da je to sasvim običan dan. Tek ste u latentnoj fazi poroda.

Što to znači? Prije no što bebina glavica počne izlaziti (izgon), dug je put. Ono što zovemo fazama poroda, zapravo odgovara tome koliko ste otvoreni u datom trenutku poroda. Početna ili latentna faza traje do otprililke 4 centimetra otvorenosti, a taj je dio puta najčešće i najsporiji. Primjerice, u Austriji se u latentnoj fazi poroda još ne smatra da je porod zaista započeo baš zato što ta prva faza može sve od par sati do tri dana.

Mnoge žene naprave pogrešku te čim osjete prvi trud počnu se pripremati i iščekivati odlazak u rodilište. To vas psihički iscrpi, a još ste na početku puta.

Nekim ženama je taj put kratak, ali većini ipak potraje neko vrijeme. Kao kada ujutro imate bitan sastanak i ne možete zaspati cijelu noć. Do jutra ste iscrpljeni, a niste zapravo ništa radili. Takav je i porod, što manje mislite o njemu, to će on lakše i brže teći jer će vaš neokorteks biti zaokupljen drugim stvarima, a ne kontroliranjem poroda (to je pak zadatak za naš primitivni mozak).

Ispeci kolač

Naša tijela trebaju vrijeme dok maternica polako isprobava svoje granice. Ako joj je prvi put, želi biti sigurna da je sve u redu. Ona zna kako najbolje čuvati i vas i bebu. Baš kao i kolač koji ne možemo požuriti, trebamo dati vremena i vjerovati svome tijelu da zna što radi.

Ono što se često dogodi je da žene nakon više sati latentne faze odu u rodilište misleći da je sada stvarno već vrijeme, ali se razočaraju jer saznaju da su otvorene tek par centimetara. Tu nastupa obeshrabrenost. Najbolje za njih u tom slučaju je da ih upute doma dok se porod stvarno ne zahukta, ali to je nekim ženama teško prihvatiti. Glavom su već debelo zakoračile u porod, umorne su i žele već jednom upoznati svoju bebu.

Što bi se dogodilo da su tih prvih nekoliko sati ignorirale i nastavile sa umjerenim dnevnim aktivnostima, pogledale film, izašle na ručak, skuhale ručak, malo pospremile, odmarale ili otišle u šetnju? Ili se jednostavno bacile na pečenje kolača koji sa sobom mogu ponijeti u rađaonu, kako mi je jedna doula iz Engleske ispričala svoj običaj.

Jedna naša mama je bila toliko opuštena u latentnoj fazi da je otišla na otprije zakazanu depilaciju! Imala je predivan (i relativno kratak) aktivni porod, ali zamislite da je prvih 18 sati latentne faze poroda provela u vježbama disanja i potpunoj koncentraciji na činjenicu da je porod započeo. Bila bi iscrpljena, rekla bi da joj je porod trajao 25 sati, a ne 7 sati. 

Ne javljati nikome!

Na našoj radionici pokazujemo sliku Schwarzeneggera kako u filmu Junior na puknuće vodenjaka pomahnitalo juri u rodilište popraćen cijelom vojskom ljudi. To uvijek izmami smijeh, ali apsurdnost te scene je razlog zašto smo je odabrale: zaboravite sve što ste vidjeli u filmovima i serijama! Porod se obično ne događa tako, ali tu je bitna još jedna poanta. NE javljajte svima da se nešto počelo događati.

Recimo da vam latentna faza potraje 20 sati, da ste otvoreni 4 centimetra, a trudovi će postati takvi da ćete im morati posvetiti svu svoju pažnju i nećete lako moći izaći iz tog novog stanja svijesti. Ako javite prijateljima i obitelji, oni će vas svih 20 sati latentne faze ispitivati što se događa i jeste li već u rodilištu. To sada zvuči banalno, ali u tim trenutcima će vam stvoriti veliki pritisak. 

Još jedan primjer. Jedna naša mama imala je Viber grupu s 15-ak članova obitelji i prijatelja koje je cijeli porod obavještavala o promjenama. Kasnije je rekla da uz sebe nije imala doulu koja joj je bila sigurnost i stijena, sigurno bi otišla u rodilište dan ranije dok je još bila u latentnoj fazi, poglavito zbog konstantnih savjeta okoline. S doulom se nije pokolebala, ali kada ste sami i još vas uz sve druge i partner pomalo nagovara da odete u rodilište, bit će jako teško oduprijeti se tom pritisku. 

Doula za tatu

Često su partneri oni koji prevagnu (nagovore) za odlazak u rodilište. Baš kao što je i Jasmina u svojem porodu znala da još nije vrijeme za odlazak, ipak je popustila pod pritiskom muža koji se u tom trenutku zabrinuo. A upravo to je ono što objašnjavamo mamama i tatama na našim susretima, vi ste tim i vi morate biti zajedno u ovome.

Nekada to nije dovoljno i zato je doula odličan pomagač u porodu. Mi smo tu za tate i mame podjednako. Izraz olakšanja na licu kod partnera kada uđemo u stan je neprocjenjiv. Samo par riječi i oni su mirni, nema više pritiska nego vi možete sami osjetiti kad je vrijeme za odlazak u rodilište, a svi se možemo opustiti i uživati u oksitocinu.

Sasvim običan i sasvim poseban dan

Neka vam vaš porod započne kao sasvim običan dan, ni po čemu poseban. Pravite se da se ništa ne događa i radite NIŠTA dok god možete zanemariti trudove. Prepustite se, zaboravite na tren, beba će doći u pravi trenutak. Neka vas vodi ta pomisao, baš kao i ovu mamu iz moje prethodne priče o predivnoj zlatnoj ženi u mojem retrovizoru.

Ovom sasvim običnom i sasvim posebnom danu uvijek ćete se moći vratiti kao izvoru svoje snage i ljubavi kakvu niste mogli niti pojmiti. 

Promijenite svoj pogled na porod s nama