Istina o porodu u današnjem vremenu

Porod je izrazito emocionalno i psihički buran događaj, tijelo obično može (u pravim uvjetima) podnijeti sve što se događa, ali glava često ne može. Tako se događaju problemi u porodu, zastoji, dugi porodi i želja za svim metodama ublažavanja boli koji postoje.

Ono što nam ovo govori je koliko je porod kompleksan, koliko toga je upleteno u ovaj proces, koliko prtljage žena nosi sa sobom u porod: prijašnji porod, odnos sa majkom, svoje vlastito rođenje, svoje djetinjstvo, odnos s ocem, partnerom, odnos prema vlastitome tijelu, prema svojoj ženstvenosti, životnu situaciju, strahove, traume...

Vidimo često ove obrasce, žene koje se boje da će ih tijelo iznevjeriti, nemogućnost da isključe misli i prepuste se senzacijama koje ih oblijevaju, potreba za kontrolom, žene koje ponavljaju obrasce prošlih odnosa, žene koje su ispunjene strahom zbog prošlih iskustava.

Kako si pomoći? Mi žene koje prečesto ne znamo isključiti glavu, a trebamo rađati djecu za što je najpotrebnije upravo to. Neokorteks na odmoru i dozvola tijelu da odradi za što je stvoreno i što zna svakom svojom stanicom.

Jeste li čuli za bezbolne porode?

Postoje žene koje se mogu toliko prepustiti struji poroda da trudove dožive kao predivno, bezbolno i transformirajuće iskustvo.

Da, i to je moguće, žena koja se smješka dok se preko nje prelijevaju trudovi ili dok tijelo tiska bebu na ovaj svijet. Pitanje je što je tako posebno u tim ženama da one mogu postići to "božanstveno" iskustvo, što one imaju, a mi ostale ne. Svaka od nas može doživjeti moćno transformativno iskustvo u kojem se osjeća kao božica cijeloga svijeta, ali u pravim uvjetima. 

"Uz dobru mentalnu, spiritualnu pripremu prije i za vrijeme trudnoće kao što Ivana ovdje kaže, oslobođenju od strahova, moguće se osloboditi i straha od boli što u kombinaciji s hypnobirthingom dovodi do skoro pa do prirodnog fiziološkog bezbolnog poroda (priznajem osjetila sam bolno 4 truda). Sve navedeno u kombinaciji kućnog poroda u vodi dovelo me do naprosto uživanja u porodu." - mama M.

Kulturološko uvjetovanje

Zašto je u našoj generaciji toliko izražen strah od poroda? Sigurno su tome pridonijeli filmovi i serije u kojima žena juri u rodilište na prvi trud, u kojima vodenjak puca u litrama i uvoze je u sobu na kolicima. Ona odmah rađa dijete, proklinje cijeli svijet i muža, sva znojna, crvena i bijesna u agonizirajućim bolovima.

Najgora bol koja postoji na svijetu, porođajna bol, neusporediva s ičim drugim, to je poruka koju čujemo.

Uz to, sve su nam traumatične priče žena koje su rodile prije nas ulile su strah u kosti. Što sve žena mora proći jednom kada uđe u rodilište, tretman osoblja i grube prakse koje su potpuno znanstveno neutemeljene, ali tko smo mi da se bunimo, ako doktor i sestra tako kažu, mi moramo slušati. Budi dobra curica, nemoj nikoga naljutiti, tako su nas učili. Zato mi sada svoje kćeri učimo da ne budu dobre curice. Što dovodi do možda i najbitnijeg razloga, onog duboko utisnutog u naše tijelo i psihu, a to je trenutak našeg rođenja.

Kako si ti rođena?

Utisnuto je u naše tijelo i dušu, način na koji smo mi same rođene i kako se naša majka osjećala u porodu.

Mnogi će reći da što mala beba zna, ali oni nikada nisu pogledali tek rođenom dijetetu duboko u oči niti vidjeli s koliko mudrosti te oči promatraju svoju majku. 

Kao da beba u porodu nije tu i ne sudjeluje, a to nije istina. Ona osjeća što i majka, njezinu tjeskobu što mora ležati prikovana za krevet, svaku grubu riječ osoblja, umjetni oksitocin, hladne pločice i grubu plahtu što majci podižu adrenalin u krvi i instinkt za bježanjem.

Beba će biti dobro na kraju, bit će divno malo stvorenje, ali emocije tog dana utkale su se u njezino tijelo i ona će ih jednoga danas nositi na svoj porod.

Sva sreća da imamo sva današnja znanja i tehnologiju, oni spašavaju živote, ali isto tako su najčešće nepotrebni. Generacije koje su rađale kod kuće rijetko su doživljavale takav strah od poroda. Možda je vrijeme da se i mi vratimo u tom smjeru. U Nizozemskoj je, primjerice broj kućnih poroda 30 %, dok mi tek stremimo osamostaljenju primaljske struke.

Teške brojke

Imamo tehnologiju, sigurne operacije, anestezije, alate, uređaje, ali što su nam oni donijeli? Statistiku da svaka treća žena ne može roditi vaginalno.

Postotak carskih rezova u Hrvatskoj je 2001. godine bio 12 %, a 2016. se već popeo na 23 %. Svjetska zdravstvena organizacija je navela da stope carskih rezova ne bi trebale biti veće od 10 %, idealno oko 5 %. Većina je žena sposobna roditi vaginalno, ali u pravim uvjetima. Nepotrebno korištenje umjetnog oksitocina, kontinuirano praćenje na CTG-u, ležanje, dehidracija i glad, sve je to plodno tlo za carski rez.

Problem je što su intervencije danas postale normalna stvar u porodu, umjesto da porod teče fiziološki i neometano, a da je osoblje samo svjedok tom događaju uz vrlo rijetko uplitanje u proces.

― Rachelle Garcia Seliga

Mijenja li se?

Sva prtljaga koju nosimo, iskustva, priče koje čujemo, stanje u rodilištima, sve to utječe uvelike na ženu koja je trudna i treba roditi. Stanje se pomalo mijenja, ali je ono i dalje daleko od dobroga.

Za kraj citat Ine May i poruka ― dok god nemamo izbor gdje, kako i s kim želimo roditi, dok nas ne budu tretirali kao božice u porodu i trudnoći, imamo još jako puno posla.