I s epiduralnom joj treba pažnja i podrška

Bez obzira na razlog i bez obzira na to u kojem trenutku, mama koja se odluči za epiduralnu anesteziju tijekom svojeg poroda svejedno treba brigu i podršku.

U Hrvatskoj je od 2003. godine do 2015. došlo do velikog porasta poroda s epiduralnom, sa 7 % na 36,4 %. Ovdje nećemo ulaziti u razlog za ili protiv epiduralne, već što mami koja ju je primila u tim satima treba.

Epiduralna može biti jako korisna ako je mama iscrpljena, uplašena, stisnuta ili ako se želi dati ili pojačati količina dripa. Samo što epiduralna neće ukloniti sav stres koji žena proživaljava. Jedno su bolovi te strah i tenzija uzrokovani njima, a drugo su emotivne potrebe žene bez obzira ne to proživljava li bolove ili ne. 

Više je ne boli, može sama

Svjetski poznata doula, edukatorica i autorica Penny Simkin u svojoj knjizi The birth partner navodi da su studije o mislima i osjećajima žene koja rađa pokazale da i poslije epiduralne osjeća emocionalni stres i želi kontinuiranu podršku iako je bol nestala.

To moramo dobro zapamtiti jer žena je još uvijek u procesu poroda koji nosi veliki emotivni naboj sa sobom. Ona zna da će uskoro napokon upoznati svoju bebu, i možda sve što je očekivala kako će njen porod izgledati se sada promijenilo. Možda je mislila da će izdržati bolove, a odjednom je sve mirno.

Zato i partneri i osoblje mogu pomisliti da je ona dobro i manje joj se posvetiti. Sada se i partner poželi pobrinuti za sebe, otići po kavu ili hranu, provjeri poruke i dopisivati se, prošetati ili se povući u kut i odspavati ako je period prije epiduralne bio dug i iscrpljujuć.

Tate se ne moraju osjećati loše zbog toga, i oni se naravno moraju pobrinuti za sebe, ali jako je bitno to iskomunicirati s mamom.

Odluka o epiduralnoj

Nekada je odluka o epiduralnoj nešto najteže što će žena napraviti u svom porodu. Ako je planirala roditi bez nje, izbor ili pristanak na ovakav oblik uklanjanja boli može biti veliki emocionalni teret. Osjećaj krivnje i razočaranja će se nekim mamama javiti odmah, a nekim tek kasnije u babinju.

Jednako teško može biti ženi koja je došla s namjerom da rodi s epiduralnom, ako joj se kaže da mora pričekati dok se cerviks ne otvori još nekoliko centimetara.

Partner ili pratnja treba biti podržavajuća u ženinoj odluci. Porod ima bezbroj mogućih scenarija, bitno je prije poroda puno pričati o svojim željama i namjerama. A još bitnije je da se žena ne osjeća nagovoreno ili pogurano u bilo kakavu odluku, posebice ne ako je ona znala da je još mogla izdržati bez lijekova.

Čekanje na epiduralnu

Kada je odluka donesena, epiduralna se ne može dobiti odmah. To čekanje može biti izrazito teško jer je mama odlučila da se više ne želi nositi s boli. Najčešće prođe 20-ak minuta prije no što se mamu pripremi, anesteziolog dođe, uvede kateter i iglu te lijek počne djelovati. Nekada prođe i puno više vremena, na primjer ako nisu napravljeni testovi krvi ili ako je anesteziolog zauzet.

Partner se može osjećati izgubljeno u ovom trenutku, mami više ništa ne pomaže jer je glavom sada u čekanju epiduralne i što god on napravio nije dobro. Može se osjećati nedoraslo ovoj situaciji ili ljutito jer to toliko traje, a osoba koju voli pati. Dobro je pripremiti se na ovaj scenarij prije poroda i kako ćete se nositi s boli dok čekate epiduralnu.

- mama R.

Osjećaj samoće

Nakon osjećaja zahvalnosti na anesteziji, mama se može odjednom osjećati usamljeno (iako će to poreći i željeti biti jaka).

Ako je partner otišao po kavu, spava ili priča sa osobljem jer je "ona sada dobro", nju mogu preplaviti osjećaj tuge i ostavljenosti. I dalje treba nastaviti raditi sve zajedno, a ako mama želi odspavati, spavajte istovremeno.

Nije dobro da se ona probudi, a partnera nema u sobi jer se otišao pobrinuti za svoje potrebe. Možete gledati nešto na mobitelu, čitati, pričati, maziti se, pratiti dolazak trudova na CTG ekranu. Partner treba brinuti je li gladna, žedna, je li joj hladno, želi li se možda počešljati, oprati zube. To su malene naizgled beznačajne radnje, ali veliki znaci pažnje i brige.

Događa li se porod

Bez ikakvih bolova, nekim ženama se razviju brige je li sve u redu s porodom i bebom. Čekanje da se "nešto dogodi" nakon par sati zna postati teško.

Žena se može početi osjećati odvojeno od svojeg tijela jer ne osjeća kontrakcije, ne zna koliko je napredovala u njihovoj jačini. Partner može pomoći tako što će je tješiti da je sve u redu, pozvati osoblje da potvrdi, razgovarati s njom ili je podsjetiti na neke od načina opuštanja kojima se pripremala za porod. 

Bez obzira što žena možda ne osjeća bol, njezino tijelo itekako odrađuje porod. To što se koriste lijekovi, ne znači da druge tehnike opuštanja ili vizualizacije neće dodatno pomoći.

Nošenje s tegobama

Iako je bol kontrakcija nestala, s epiduralnom nerijetko dolaze druge tegobe kao što su utrnulost i težina nogu, žgaravica ili refluks, toplina ili hladnoća, drhtavica, bolovi u gornjim leđima ili ramenima, nagla kratka bol kontrakcija, suha usta, svrbež, mučnina, nelagoda zbog pozicije u kojoj je žena.

Jednom kad pristanete na to da se u porod intervenira, morat ćete se dalje prilagoditi proceduri u rodilištu. Svaka medicinska intervencija ograničava kretanje i uvjetuje kako se dalje porod tretira i često se primjenjuju organičenja na dodatne lijekove, vodu/hranu ili promjenu položaja.

Partner može puno pomoći tako da umjesto žene postavlja pitanja i traži načine da se umanje ili eliminiraju navedene tegobe.

Tata na porodu: 5 stvari koje on treba znati (i 1 test provjere stvarnosti)

Porod s epiduralnom

Kada je žena potpuno otvorena, dobit će osjećaj pobjede, ali vjerojatno i dalje neće ništa osjećati.

Sada se može prekinuti epiduralna kako bi osjetila svoje trudove i tiskala s njima, ali u tom slučaju će bol biti vjerojatno još i veća nego da nije uzela epiduralnu jer nema endorfina koji bi se inače izlučivali i pomagali s boli.

Može se tiskati vođena uputama babice ili doktora/ice. Ovo je vjerojatno najmanje poželjan scenarij budući da je ženi jako teško na slijepo tiskati i pratiti upute bez da osjeća što njezino tijelo samo radi.

Treća opcija je ostaviti ženu još neko vrijeme i pričekati da se beba spusti niz vaginalni kanal do međice kada će i žena koja ima epiduralnu osjetiti pritisak i bol rastezanja te sama osjetiti što se događa.

Za bilo koji scenarij mama treba podršku partnera ili pratnje. Emocije velike: ona zna da će se beba uskoro roditi. Isto tako mogu biti pomiješane jer ne osjeća ništa, a rađa bebu. Treba je ohrabrivati i govoriti da je snažna i hrabra – jer i jest.

Partneri ne smiju zaboraviti voljeti svoju ženu u cijelom tom procesu, imala epiduralnu ili ne. Naše tijelo reagira na maženje, poljupce i osjećaj voljenosti (a tako se i ubrzava porod). Zato se u porodu treba najviše voljeti više od svega.