Kod kuće su trudovi bili bolni, redali su se jedan za drugim. Bile ste sigurne da je vrijeme za rodilište. Trudovi su se u autu malo usporili, dok su u bolnici na prijemu kad su vas stavili na CTG utihnuli ili sasvim stali.
Zvuči poznato? Bez brige, dogodilo se i meni kao i brojnim drugim ženama.
I što više razmišljate, uvjeravate se ili vas nagovaraju da se smirite i opustite, teže je. Zašto? Vaše tijelo u porodu ne razumije jezik racionalnog.
Vratimo se na početak.
Svi mi danas živimo u jako modernom svijetu. Naša kultura i tehnologija odmakle su nas daleko od životinjskih rođaka i vremena kad smo rađale u pećinama.
Za taj je napredak zaslužan naš neokorteks – mozak koji misli. Dok je neokorteks evolucijski najmlađi, porod reguliraju stariji dijelovi mozga i ondje se luči oksitocin, hormon koji pokreće kontrakcije maternice.
Što to znači? Pojednostavljeno rečeno, moždane strukture zaslužne za otpuštanje oksitocina ne reagiraju dobro na „razmišljanje“ i nemoguće ih je „nagovoriti“ da rade učinkovitije.
Oksitocin je poznat i kao sramežljivi hormon. Tako ga zovu jer se najviše luči kad smo neometani i nalazimo se na sigurnom, u nekom toplom i zamračenom prostoru, kad se osjećamo ugodno i voljeno. Ako ste primjetile i da su trudovi jači po noći, a stišaju se pred jutro ni to nije slučajno. Melatonin, hormon spavanja pojačava djelovanje oksitocina.
S druge strane, odlazak u bolnicu obilježen je velikim promjenama: manjkom privatnosti, jarkim svjetlom, stranim mirisima i nepoznatim ljudima. Ta promjena atmosfere dramatična je za ženu u porodu koja je vrlo osjetljiva na vanjske podražaje.
Dolazak u bolnicu za neke je neugodno iskustvo i nerijetko se povezuje s negativnim asocijacijama, na primjer da u bolnicu idemo kad smo bolesni ili ozlijeđeni. Neizvjesnost nove situacije može uzrokovati strah – što na tjelesnoj razini obilježava lučenje adrenalina.
Pogotovo u ranoj fazi poroda, navala adrenalina će usporiti ili sasvim zaustaviti lučenje oksitocina, a zbog toga će i trudovi stati.
Vaše tijelo ne radi protiv vas, ne brinite. Na djelu je zapravo obrambeni mehanizam koji vas i vašu bebu pokušava zaštititi od opasnosti.
Zamislite pećinsku ženu koja rađa pod okriljem noći. Iznenadni zvukovi kao što su šuškanje u grmlju za nju su mogli značiti opasnost od predatora. Žena u porodu je ranjiva, ne može se braniti ni pobjeći. Zato bi se priroda pobrinula za njezinu zaštitu u trenutku opasnosti tako što bi aktivirala mehanizam borba ili bijeg (engl. fight or flight).
U trenutku kad se nalazimo u prijetećoj situaciji, naše tijelo reagira na stres tako da oglasi sustavni alarm: šire se zjenice i disanje postaje ubrzano, dok srce počinje ubrzano raditi ne bi li opskrbilo mišiće i mozak na hitro djelovanje.
Što se u tom trenutku događa s trudovima? Vaše tijelo prepoznaje da se nalazite u opasnosti i želi vas zaštititi tako što će zaustaviti trudove dok opasnost ne prođe.
Sjetite se stresa i grča koji osjećate u tijelu kad imate rok na poslu ili napetost u odnosu s nekim i znat ćete kako vaše tijelo reagira na hormone stresa.
U pretpovijesno je vrijeme hitra reakcija na prijetnju činila veliku razliku za naše pretke koji su svakodnevno mogli postati obrok nekom predatoru. Danas više nema predatora u grmlju, ali ono što doživljavamo kao opasnost i dalje je prisutno, samo u suptilnijem obliku. To može biti strah od boli i nepoznatog, bojazan od liječnika (sindrom bijele kute) ili neko prethodno loše iskustvo.
Pećinska žena preselila se u moderan svijet. U mnogočemu naša tijela reagiraju na isti način kao što je to bilo prije desetak tisuća godina.
Za početak, znajte da je s vama sve u redu. To je normalna reakcija na stres. U trenutku kad se ponovno opustite i osjetite sigurno, trudovi će ponovno započeti.
Žene rađaju ondje gdje se osjećaju sigurno. To jest idealno, na mjestu gdje se osjećate najsigurnije, vaš će porod teći s najmanje poteškoća. Neke žene rode ubrzo nakon dolaska u bolnicu, dok se kod drugih porod uspori ili zaustavi. Porod je uvijek pod utjecajem vašeg psihičkog stanja, prethodnih iskustava i očekivanja.
U pripremi za porod obratite pozornost na svoje strahove i što vama olakšava nošenje s izazovnim situacijama.
Neizvjesnost (i strah od boli) najveće su brige budućih mama, zato pomaže kad znate što možete očekivati. Čitajte, posjetite bolnicu u kojoj planirate roditi, informirajte se o postupcima koji vas očekuju, preispitajte svoje želje i očekivanja.
Neposredna okolina ima velik utjecaj na ženu koja rađa. To znači da ćete biti jako osjetljive na raspoloženja i zabrinutost ljudi oko vas, a posebno partnera. Zato razgovarajte i zajedno pripremite što možete raditi kod kuće. Njegov strah i nervoza mogu pogoršati vašu napetost, ali ako je on smiren, bit će vaša sigurna luka.
To je posebice važno u rodilištu: pripremite ga da drži vaš prostor i umanji ometanja dok ste vi u trudovima.
Nemojte požuriti u rodilište. Porod slijedi svoje vrijeme i gotovo uvijek će potrajati duže no što mislite, pogotovo ako prvi put rađate. Čut ćete različite savjete kad je najbolje ići u rodilište, ali najbolje mjerilo ipak će biti vaša intuicija. Umjesto da gledate na sat, osluškujte svoje tijelo.
S druge strane, možda osjećate da biste bile sigurnije među bolničkim zidovima i da se nećete opustiti dok niste u rukama medicinskog osoblja. I to je u redu. Zapamtite, ondje gdje se osjećate sigurno, vaš će porod najbolje napredovati.
U rodilište možete ponijeti slušalice, svoju glazbu ili maskicu za oči. Prigušite ili ugasite svjetlo, isključite se koliko god možete. Ako već niste, pročitajte abecedu što vam pomaže u trudovima i kakve veze imaju porod i PDV.
Potaknite trudove tako što ćete potaknuti svoj prirodni oksitocin – maženjem, ljubljenjem i ugodnim dodirom kao što je masaža. Porod voli intimu i u takvoj atmosferi najbolje napreduje.
Odgovaramo na pitanja koja trudnice najčešće postavljaju, dajemo praktične savjete i tehnike kako se nositi s porođajnom boli kod kuće i u bolnici.
Brineš što spakirati za porod, boravak i izlazak iz bolnice?
Detaljna check-list za pakiranje torbe.