Čega u rodilištima najviše nedostaje

Gotovo svaka traumatična priča s poroda započinje nekom verzijom rečenice "dali su mi … i rekli da će mi to ubrzati porod".

Ne mogu vam reći koliko sam se takvih rečenica naslušala i nagledala suza. Znam da dok su mama i beba dobro, nema smisla požurivati porod, a to se ipak čini rutinski.

Možda su prva pomisao na rečenicu "čega u rodilištima najviše nedostaje" igle, gaze, uređaji, moderni kreveti ili higijenske potrepštine. Da, svega toga možda nedostaje, ali kritično stojimo sa nečime vrlo jednostavnim, a to je STRPLJENJE. 

Porod je jedini "medicinski događaj" za koji nam trebaju samo naše ruke, a najveća vrlina je znati sjediti na njima. Ne samo doktori, primalje, sestre, već i mi doule.

"Samo sam osjetila toplu tekućinu na preponama"

Porod se požuruje intervencijama poput bušenja vodenjaka i davanja umjetnog oksitocina (drip).

I dalje je praksa u našim bolnicama probušiti vodenjak kada žena uđe u rađaonu usprkos svjetskim preporukama. A ako je otvorena manje od 4 cm, a praksa bolnice je takva da u tom slučaju ide u predrađaonu sama, pristajanjem na bušenje vodenjaka ići će izravno u rađaonu gdje će joj se moći pridružiti partner. Žena je stavljena pred izbor: vodenjak ili partner.

Nekada se bušenje vodenjaka napravi i bez pitanja jer je to toliko učestala i "normalna" intervencija da netko možda smatra da ne treba ni dopuštenje za nju.

Mama čija je izjava u podnaslovu pristala je na amniotomiju, ali se ipak jako iznenadila kada je osjetila vodu da curi jer je mislila da je doktor ide samo pogledati. Istu situaciju doživjela sam s trudnicom koja je pristala na indukciju dripom uz koju je bilo preporučeno i bušenje vodenjaka. Nitko joj nije rekao da će se to odmah napraviti.

Pisale smo o tome da je malo dokaza da bušenje vodenjaka utječe na skraćivanje poroda, a i to da je upitno je li kraći porod od koristi za majku ili dijete. U Cochrane bazi podataka nalazi se pregled 15 studija, rezultati nisu ukazali na skraćivanje duljine prve faze porođaja, ali jesu na moguće povećanje carskog reza te se time rutinska amniotomija ne preporučuje kao dio standardnog načina rada i njege.

"Samo malo dripa"

S dripom je malo drugačije, ali svrha je ista. U tijelo se intravenozno dovode velike količine umjetnog oksitocina ako su trudovi stali ili ako po procjeni liječnika nisu dovoljno jaki i česti. Taj oksitocin više nema komunikaciju sa mozgom žene i ruši se sva hormonalna struktura poroda.

Osim što su ženi gotovo uvijek prejaki za izdržavanje, trudovi na dripu su naporni i za bebu. Da, drip nekada ubrza porod, a nekada čujete priče žena koje su provele 10 sati na njemu. Nehumano je ženama rutinski davati umjetni hormon kojeg naša tijela sama stvaraju kada se osjećamo sigurno, voljeno, intimno. Možda treba razmisliti o tome da stvorimo takvu atmosferu ljubavi u rodilištima, umjesto da ubrzavamo porode ovakvim intervencijama.

- dr. Sarah J. Buckley

Čemu požurivanje

Teško je naći statističke podatke o bušenju vodenjaka ili dripu jer su često i sama otpusna pisma netočna. Bezbroj žena reklo mi je upravo to, da tamo ne piše ništa što se dogodilo u porodu. Zato mogu samo iz iskustva pričati o tome koliko je požurivanje često. Jako, jako je često.

U jednom nedavnom tekstu o bušenju vodenjaka citirale smo primalju, dr. Reed, koja je rekla kako su prije 30 godina ženama govorile da se ponovno jave za 72 h ako im je puknuo vodenjak. Danas je uvriježeno mišljenje da je pucanje vodenjaka opasna stvar i da se odmah treba doći u rodilište. Isto tako je nekada rok za davanje antibiotika bio 24 h, a danas je to 12 h nakon pucanja vodenjaka.

To se preslikava i na požurivanje poroda: nekada je bilo normalno da ste u rađaoni 24 h (vjerojatno jer su žene dolazile na prvi trud), a danas je to samo 12 h.

Često će se mjerenjem po partogramu (grafički prikaz svih bitnih događaja u porodu poput vaginalnih pregleda, otvorenosti cerviksa, davanja lijekova...) odrediti da porod ne napreduje dovoljno brzo.

Partogram je uveo dr. Friedman koji je podijelio porod na latentnu i aktivnu fazu te mjerenjima poroda sumirao prosječne vrijednosti za svaki dio poroda. Time je u porod uvedeno mjerenje, očekivano trajanje, brojevi kao odraz napretka i odluka o intervencijama koje su se još više oduzele od žene koja rađa.

Izvor: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5783902/

Ovo je partogram Svjetske zdravstvene organizacije, koji započinje od 4 cm, u zelenom dijelu porod "dobro" napreduje, u žutom se već mogu poduzimati mjere za ubrzavanje, a u crvenom je to potrebno. Teško je ne primjetiti da je dobar napredak 1 centimetar po satu i da žena ima maksimalno 4 sata prije nego li se nešto poduzme.

Zašto treba nešto poduzimati?

Odgovor na to pitanje nemam jer mislim da žene samo treba pustiti na miru i stvoriti im sigurno i neometano okruženje za rađanje.

Jedna intervencija uvijek vodi drugoj, a prva je odlazak iz svojeg doma. Naravno da se intervencije opravdavaju lošim stanjem bebe ili majke, ali treba se zapitati što je prouzročilo loše stanje. 

Umjetnost je na porodu sjediti na rukama. To znači doslovno se spriječiti da interveniramo.

Strpljenje je zlatna vrlina, a za porod ključna. Vidjela sam puno poroda na kojima smo samo čekali, i to je bio naš posao. Stvoriti ženi okruženje u kojem može biti što god treba biti i proći kroz svoj proces onako kako ona mora. Tko smo mi da znamo što je najbolje za nju?

Teško je u sustavu kojeg imamo očekivati da nećemo imati porode kakve imamo dok se mi ne pobunimo. Jer posao medicinskih djelatnika jest interveniranje = pomaganje. Dok ne počnemo tražiti da nas se ne ocjenjuje po napretku na nekakvom grafu, da želimo ugodne sobe, a ne hodnike pregrađene zidovima na kojima rađamo, da želimo neometanje bez vremenskih rokova, dok se same ne započnemo namještati u položaje koje želimo za izgon i još puno toga, neće se ništa veliko promijeniti.

Promjena u sustavu je teška jer je ona kao začarani krug. Traje 20 do 30 godina, kad oni koji su učili i radili po starim metodama ne odu u mirovinu tek nova generacija može početi mijenjati prakse, a onda opet neka iduća generacija. To nije samo u zdravstvu tako, svugdje je, ali ništa nije tako intimno kao porod. Mislim da to zaslužuje našu pobunu.

- dr. Michel Odent