Nema rezultata :(

Broj rezultata pretrage po ključnoj riječi: {{ searchResults.length }}

9 / Kako je Jasmina transformirala svoj prvi porod

Za prvu priču druge sezone Lele podcasta mi se pridružila moja Jasmina, druga polovica Lele kolektiva.

Stavila sam je u ulogu naratorice svoje priče na način da mi ispriča ono što sam ja trebala čuti prije pet godina dok smo obje bile nove u svijetu poroda. Ona mama sedmomjesečne curice, a ja potpuno bez ideje, samo s puno vjere u prirodu i žene.

Upoznale smo se prije 5 godina na doula obuci i zato je Jasmina idealna sugovornica, jer me je znala tada i jer ju je njen put od doule i edukatorice o porodu doveo do pružanja podrške ženama nakon poroda kroz iscjeljivanje njihovih priča i rana.

Poslušajte podcast u aplikacijama

ili ovdje

Kako je Jasmina svoj traumatičan porod pretvorila u osnažujući

Trudnoća je neodvojiva od poroda

Jasmina je ispričala svoju priču počevši od trudnoće, jer ona je neodvojiva od samog poroda. Baš kao što su i naša seksualnost i osjećaj ženstvenosti. O tome je pričala i u prvoj sezoni podcasta, u epizodi o endometriozi.

Postavila sam joj pitanja koja vjerujem da svaka trudnica želi postaviti, kako da se meni to ne dogodi, kako ću se JA izboriti za sebe, kako si ti to uspjela, koja je tvoja najveća lekcija, što će MENI pomoći?

Što unutar sebe trebam slušati da donesem najbolju odluku?

Ovaj razgovor me odmah na početku oborio s nogu, kada je Jasmina rekla jednu rečenicu.

Započela je o kontroli i njenom otpuštanju, da je ono zapravo neminovno. Jasmina je bila ona trudnica koja je sve pročitala i proučila, djelomično iz fascinacije trudnoćom, ali većim dijelom iz straha. Spoznaja da je to bilo tako joj je tek kasnije došla. Činila je to da bi sebi osigurala određeni ishod u porodu, da će ona biti ok i sigurna, da ima što prirodniji, neometan, mirniji porod.

Upravo rečenica, da si osigura da će biti sigurna je ostala sa mnom zapečaćena.

To je ono što mi sve želimo, sigurnost. I fizičku i emotivnu i psihičku. Žene s našeg tečaja znaju kako hormoni rade kada se osjećamo sigurno i kada se ne osjećamo tako, što u nama aktivira obrambene mehanizme borbe, bijega ili zamrzavanja, ali i što možemo učiniti po tom pitanju. Jer nije bitno samo naučiti neke informacije, bitnije je znati ih primijeniti!

Jasmina je ispričala kako je u prošlosti tražila greške u svom iskustvu, ali kako više ne gleda na taj način na svoj porod. Već kao osnaživanje sebe da ti donosiš odluke i stojiš iza toga. Da ne pokušavaš raditi stvari savršeno i da usvajaš lekcije koje ti dolaze, a ne da tražiš greške. Iz toga onda rastemo, ne usprkos tome što su ta iskustva bolna, nego baš zato što su takva.

„Ali nije ovako trebalo biti, ovo nije fer“

Jedan od najvećih strahova koje žene imaju je da neće biti onako kako smo si zamislile ili da će se dogodit baš onaj najgori scenarij. Ne možemo kontrolirati ishod svog poroda i često se zbog okruženja osjećamo izdano i prevareno kao što se i Jasmina osjećala, ali možemo preokrenuti svoje gledanje na ta iskustva.

Spomenula je i nešto što rijetko koja trudnica može osvijestiti prije nego doživi to iskustvo, a to je konstantan pritisak da se prilagodi bolničkom viđenju poroda. To je jako teško prenijeti u edukacijama o porodu ženama, ali kroz Jasmininu priču nam postaje stvarnije i možemo zamisliti kakav je osjećaj biti u toj situaciji.

Pitala se ono što se i ja pitam:  „Što će meni oni sada napraviti?“

I spomenula je jedan izraz, „mentalni poraz“, situaciju kada oni stvaraju pritisak i ti u jednom trenutku samo popustiš jer ne možeš više. Moćno je imati naziv za taj trenutak jer sam ga puno puta pokušavala opisati ženama, a ovako postaje opipljiviji, stvarniji.

Trenutak koji često opisujemo trudnicama kao onaj u kojem si „najslabija“, tranziciju, je Jasmina savršeno opisala, pogotovo što se u rodilištima tada radi puno intervencija. Opisala je zašto je ona u tom trenu bila spremna pristati na sve i zašto se osjećala kao da je poražena. Upravo to je jedan od najčešćih strahova žena, poraz. Da ćemo pristati na nešto što ne želimo ili da će nam netko nešto napraviti mimo naše volje.

„Osjećam se ranjeno na svim razinama i trebat će mi vremena da shvatim što se sve dogodilo.“

Ulaziti u porod i znati da se to može dogoditi je dovoljno zastrašujuće, a doživjeti to se čini još gorim. Ali slušajući Jasmininu priču, osjećam da ne moram gledati na to tako deterministički, da ja i neku ranu koja se stvori mogu kasnije pretvoriti u prekrasan ukras na svom tijelu. To meni pomaže maknuti naboj sa poroda, tog jednog događaja koji stavljamo na tron kao da će odrediti cijeli naš život. A kad to radimo zapravo predajemo moć nekome drugome, mi možemo izabrati kako ćemo ući u njega i kako ćemo te događaje kasnije prihvatiti.

Validirati sama svoje osjećaje

Također, veliki jaz se događa kada mi iz događaja s poroda mislimo da možemo pročitati kakav je porod bio za tu ženu, a ne možemo. Baš kao što je Jasminin porod na papiru bio za poželjeti, a njoj je bio traumatično iskustvo. Nije se osjećala sigurno, niti kao da ima podršku.

Ono što ženama treba je validacija tih osjećaja, ne validacija da je to bio „dobar“ porod. Ženama treba validacija da su njihove granice pređene, da su osjećaji straha, gubitka kontrole, sigurnosti, da je to nešto što zahtjeva i pozornost i priznanje bez obzira što je na kraju sve ok završilo.

Jasmina je opisala kako je porod formativno iskustvo i kako nas trudnoća, porod, majčinstvo oblikuju. Za nju je njen prvi porod tada značio da je ona žrtva, ljutnju jer se osjećala zakinuto i jer se dugo nosila sa bolovima tog poroda.

"Osjećala sam se kao žrtva tih okolnosti i bespomoćnost što je izazivalo u meni ljutnju."

Jasmini je dugo trebalo da se ne osjeća više kao žrtva svog poroda, a mi možemo slušati njenu mudrost i naučiti kako i da mi već sad korak po korak, živimo na takav način. Van postavki žrtve okolnosti, drugih ljudi i iskustava.

Ona je sama sebi dala priznanje što su joj i trudnoća i porod i sve posljedice koje je on dionio sa sobom, značile u njenom životu i kako je odabrala da je to iskustvo neće slomiti nego osnažiti. Jer da to nije učinila ne bi bila sada ona ta koja pruža ženama podršku na njihovom putu.

Hvala Jasmina na ovom divnom razgovoru!

Ako osjećaš da su ti njene riječi kao melem za dušu, prati Jasminin rad na njenom Instagram profilu, prijavi se na newsletter ili prouči njene programe.

Piše

author image
Jela Ravnjak
Podrška u trudnoći i babinju

Kad je prvi put čula za doule znala je da je to ono što treba raditi, jer je shvatila da ovaj poziv za nju znači nježnu borbu za osnaživanje žena kroz porod i majčinstvo.

Diplomirana je ekonomistica sa prstima u programiranju, dizajnu, fotografiji, vrtlarenju, putovanjima, kuhanju i ženskom aktivizmu. Završila je DONA International i Paramana obuke za porođajnu doulu te Childbirth Educator program u sklopu Erasmus 3P+ projekta.

Uživa u vožnji vlakom, dobroj hrani i druženjima s prijateljima na selu. Ne osjeća se kao da ima posao jer je doula život njen poziv i ljubav, a većinu dana provede razmišljajući ili radeći za Lele projekte i istražujući svoju žensku prirodu.

Javi nam se

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.
Tvoja poruka je poslana. Javit ćemo ti se uskoro!
Dogodila se pogreška :( Probaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr