U ovoj epizodi je Ivana Veličkov, primalja i edukatorica ispričala najbitnije lekcije koje je naučila i usvojila sa svog prvog poroda. Iako je to po svim standardima bio „normalan“ bolnički porođaj, ona ga je doživjela kao traumu. Zašto? Jer su pređene njene granice, i emotivne i psihičke i fizičke.
Ali Ivana nije samo pristala na tu bol i odlučila se nositi s njom potiskujući je. Ona je odlučila iskoristiti tu doživljenu traumu kao gorivo za snagu da ustraje dalje za sebe i druge žene.
Najveće lekcije koje je ona dobila iz tog poroda su bile o postavljanju granica i njenim očekivanjima koja su bila narušena. Iz toga svaka od nas može jako puno naučiti, jer uvijek idemo s očekivanjima u porod. I pitamo se kako izbjeći određenu intervenciju misleći da je sva odluka o tome negdje izvan nas. Zapravo je u nama, a počinje s učenjem o sebi. Naravno da moramo imati informacije i naučiti o fiziološkom porodu, ali te informacije same za sebe neće učiniti ništa ako ih ne znamo primijeniti.
Ivana i ja smo opisale na koji način radimo s trudnicama, kako ih učimo da shvate gdje su njihove granice, tko i kada ih prelazi (uključujući njih same) i kako to promijeniti. Jer dok mi ne počnemo same sebi davati ono što očekujemo od drugih, to nećemo dobiti od njih.
Ivana je postavila jedno jako dobro pitanje:
Što je htjela reći je da, upravo medicinske intervencije prelaze naše granice i mi se bojimo da nećemo biti „sigurne“ na tom nepoznatom mjestu (o tome smo pričale Jasmina i ja u prošloj epizodi).
Zapitaj se i ti, kako se osjećaš kada zamisliš da rađaš, a kako se osjećaš kada zamisliš da ti netko radi medicinske intervencije na tebi? Čega se zapravo bojiš?
Ivanino očekivanje je bilo da će ona imati prelijep porođaj kao jedan kojem je prisustvovala, ali su njena očekivanja bila narušena. Najveće povređivanje njenih granica je bilo i u osjećaju poštovanja, jer osjećaj s kojim je otišla bilo poniženje. Opisala je kako se osjećala kada se nitko nije predstavio i objasnio koja intervencija će se uraditi. A to je temelj medicinske struke, da pacijent bude obaviješten i suglasan. Ona sama je to nakon svog prvog poroda naučila i u srednjoj medicinskoj školi i na fakultetu za primalju.
Ali kao što nam svaki težak događaj u životu pruža priliku da narastemo, tako je ona shvatila koji je najveći dar tog poroda bio, a to je preuzimanje odgovornosti. Od tada je prošlo 13 godina, a ona je svoj život drastično promijenila vodeći se upravo tim riječima. Ne samo za svoja iduća dva poroda, već i za posao, obiteljske odnose, poslovne, a i prema samoj sebi.
Ja sam opisala točno koju tehniku koristimo u našem online tečaju pripreme za porod kojom počinjemo dobivati odgovore na sva ona pitanja koja nas muče, poput; kako ću izbjeći neku intervenciju, što ako mi netko želi napraviti nešto što ja ne želim, što ako ne dobivam od svog doktora odgovore koje tražim…
Uživajte u ovom razgovoru!