*** Ovaj tekst je napisan kao riječi utjehe za žene koje su rodile carskim rezom i ne osjećaju se odmah povezane sa svojom bebom. Neće se svaka žena prepoznati u njemu, uzmite ono što s vama rezonira, a ostalo pustite. Istina je i da mnoge mame koje su rodile vaginalno ne osjećaju ispočetka povezanost s bebom. Tekst je napisan za majke s kojima smo radile u babinju i koje su trebale čuti ovakve riječi. Nije svaka majka koja je rodila na carski proživjela ovakvo iskustvo, ali onda ovo niti nije tekst za nju.
Možda si ga htjela, možda si ga htjela pod svaku cijenu izbjeći, ali tvoj porod je završio carskim rezom. Za tebe je mama ovaj tekst, napisan s ljubavlju.
Svima nama očito je koja je fizička razlika vaginalnog i carskog poroda, ali koje su još one o kojima nitko ne priča? Razlike u iskustvu na koje nitko ne misli kada dođete doma s bebom, dok ležite u krevetu jer je teško pomaknuti se. Dok pokušavate uspostaviti dojenje, a netko mora namjestiti bebu jer je ne možete same podignuti zbog reza. Neke mame ne osjete takve posljedice operacije, ili uopće posljedice ne-vaginalnog poroda već su u oksitocinskom oblaku sa svojom bebom, ali možda vama nije bilo tako.
Slušate priče drugih i možda mislite da nešto s vama nije u redu jer niste na prvu osjetile zaljubljenost i povezanost sa svojom bebom.
Vjerojatno ste je gradile mjesecima ili je još uvijek gradite. Ništa s vama nije krivo, dapače, znamo da dajete sve od sebe. Možda ste rodile pod općom anestezijom i niste uopće bile budne tijekom operacije, a beba vam je samo donesena nakon što ste se probudile.
Svijet od vas očekuje da odmah volite to dijete, da znate da je vaše i da ste u oksitocinskom oblaku. Ali svijet ne zna kroz što ste prošle i koliko vas tijelo boli i da vaši hormoni možda nisu bili tu da vam pomognu u tom procesu. Vi imate instinkte da zaštitite svoju bebu, ali je to možda sve što imate na početku. Mnoge mame se osjećaju kao ova, ali nikome to nikada nisu rekle:
Donijeli su mi bebu, ali to je mogla biti bilo čija beba. Kako da ja znam da je moja, nisam osjećala nikakvu povezanost s tim djetetom.
- mama N.
Istina je da većini mama treba vrijeme da se povežu sa svojom bebom kakav god porod bio, ali vama koje ste rodile na carski je najčešće još teže.
Vi niste imale zlatni sat sa svojom bebom, a to je velika stvar, možda i najveća.
Budite nježne prema sebi jer vaš početak je bio težak. Razdvajanje mame i bebe stvara ogromnu količinu stresa na oboje koji može otežati povezivanje i dojenje.
Tijekom zlatnog sata majčin i bebin živčani sustav komuniciraju prenoseći si informacije o razini sigurnosti i stresa. Majčin mozak otpušta beta-endorfine tijekom kontakta koža na kožu. Ti hormoni imaju analgezijska svojstva (sudjeluju i u porodu), pomažu mami reagirati na bebu, pojačavaju osjećaj ugode interakcije s bebom te pojačavaju osjećaj smirenosti.
Otkad se počela istraživati važnost prvog sata nakon poroda saznalo se koliko je on neprocjenjiv i neponovljiv. Vi nažalost niste imale te prve trenutke kada je vaša beba tek rođena budno gleda u vas s divljenjem u očima, a vi u nju s ogromnim osjećajem sreće u srcu.
Zbog toga ponavljamo: budite nježni prema sebi kada očekujete da ćete se osjećati na isti način povezani sa svojom bebom kao neka mama koja je imala zlatni sat.
Doživjeti (veliku) abdominalnu operaciju, imati veliki ožiljak i istovremeno se oporavljati i brinuti o novom životu je nevjerojatno teško.
Ako se osjećate ili ste se osjećale preplavljeno, vjerujemo vam. Vidimo vas, čujemo vas. Niste same. Tako se osjećaju i žene koje su rodile vaginalno i koje mogu reći da su imale lijep porod, kako ne bi vi koje ste imale operaciju.
Neke žene ne mogu niti hodati koliko ih boli rez. Trebalo bi vam par tjedana samo da drugi brinu o vama da zacijelite vi same, a uz sve to imate i bebu koja je neprestano ovisna o vama. To je stvarno teško.
Dajte si vremena da zacijelite iako je prošlo puno vremena od vašeg poroda. Priznajte si koliko je teško i da dajete sve od sebe. Zapravo, budite ponosne na sebe.
Možda baš zbog toga što vaša beba nije dobila vaginalni porod imate još jaču želju da dojite. Trbuh vas boli, teško vam je namjestiti je pravilno, mlijeko sporo dolazi, emocije su svakakve i lako je upasti u taj začarani krug. To sve pada dodatno na težinu situacije poslije velike operacije abdomena.
Možda se osjećate neuzemljeno, dezorijentirano i kao da ne možete biti u sadašnjem trenutku. Lakše je ako imate dobru podršku ljudi oko sebe, a ako niti to niste imale onda ste uistinu samo preživljavale. Možda niste uspjele dojiti što je potpuno objašnjivo u tim okolnostima. Previše je hormona stresa bilo, previše vas je boljelo, previše je to iskustvo uzelo od vas da biste mogli ponovno davati život kroz mlijeko. I to je u redu. Uistinu je u redu.
Danas na papir napišite 5 stvari koje ste postigle u svom babinju, stvari na koje ste ponosne. To može biti bilo što od "uspjela sam se istuširati skoro svaki dan i pojesti topli obrok" do "uspjela sam dojiti"!
Sve što napišete će biti vaši biseri. Mamama kažemo da naprave svoju ogrlicu bisera sazdanu od tih zapisa. Kada vam bude teško, uvijek se možete vratiti svojoj ogrlici i biti ponosne na sebe.
Prvi korak je priznati si svoje iskustvo, prihvatiti ga i biti ponosna na sebe. Prigrlite ga, jer ono je dio vas, ako ga odbacujete onda odbacujete dio sebe te konstantno produbljujete tu ranu. Imali ste operaciju, rodili ste svoje dijete i sada ste mudriji zbog tog iskustva.
Brinite o svome tijelu tako što ćete za početak masirati svoj ožiljak. Neke žene ga ne mogu niti dodirnuti, ideja o tome im tjera suze na oči. Ako se tako osjećate, razmislite o toj traumi, koliko je onda duboka te kako biste mogle malim koracima doći do iscjeljenja.
Možda vam je potrebna pomoć terapeuta ili nježnog shiatsu tretmana, a možda možete krenuti tako što ćete samo staviti svoj dlan na ožiljak i biti svjesne emocija koje naviru. Bitno je samo da ih prihvatite i ne borite se s njima.
Pričajte s odabranom osobom koja je to prošla, iznenadit će vas koliko žena se osjeća kao vi. Mnoge emocije u samom babinju, a i mnoge emocije koje ostaju poslije slične su onima koje prolaze druge žene. Niste usamljene u njima, vjerujte nam.
Možda ćete vi biti promjena za druge žene tako što ćete pričati o svom iskustvu, tako što ćete organizirati druženja ili grupe na društvenim mrežama. Teška iskustva iz nas ponekad izvuku ono najbolje. Mi smo tu za vas ako ne znate kako vi možete pomoći drugima ili ako tražite selo žena koje su prošle slično kao vi.
Ako još niste rodili pročitajte kako izbjeći carski rez, ali ako vaš porod završi carskim rezom ovako trebaju izgledati vaši prvi tjedni.
Vama i vašoj bebi treba što više dodira koža na kožu, što znači skinite se i vi i vaša beba te provodite prve tjedne tako.
Taj goli kontakt vašoj bebi regulira rad srca, temperaturu (snižava i ako je visoka), živčani sustav, probavu, a za carski jako bitno, gradi imunitet i crijevnu floru preko vašeg mikrobioma. Bebe rođene na carski to najviše trebaju, divno je ako je barem vaš partner mogao imati zlatni sat s vašom bebom, ali najvjerojatnije nije.
Taj dodir kože na kožu će u vašem tijelu poticati izlučivanje oksitocina, hormona ljubavi koji u porodu stvara trudove i otpušta miljeko. Što je njega više, manje je adrenalina, brige i stresa. Oksitocin potiče povezivanje s bebom, smanjuje i majčin i bebin stres te pomaže bebi prilagoditi se na novi život izvan maternice.
Što se više bez majice mazite sa svojom bebom u peleni, to ćete se više i voljeti, a onda će vam se stvarati više mlijeka. Ako želite ljepše babinje u kojem ćete se vi osjećati bolje i brže zacijeliti, ako želite dojiti svoju bebu, ključno je da provodite vrijeme koža na kožu jedna s drugom.
Ako trebate podršku ili želite da vaš idući porod bude vaginalni, dođite u našu grupu Vaginalni porođaj nakon carskog reza koju vodimo s kolegicama kako bismo informirale žene o njihovim opcijama. Ako želite podijeliti s nama svoju priču i tako pomoći drugim mamama, pišite nam.