U četvrtom tromjesečju (prva tri mjeseca nakon poroda) slijedi zacjeljivanje tijela kod majke i bebe, a beba sazrijeva van maternice.
Neurološki sustav bebe se izuzetno brzo razvija unutar godinu dana i vrlo je važno na koji način postupamo s bebom u tom razdoblju. Važno je kako je nosimo na rukama, u marami i nosiljci.
Nakon uzbudljivog rasta i razvoja u sigurnoj zoni majčine utrobe, beba nakon poroda traži istu sigurnost u majčinom zagrljaju.
Rađamo se s kompleksnim refleksom povezivanja, s instinktom privrženosti i ljubavi. Oblikuje nas u fizičkom i emocionalnom razvoju, stvara osjećaj pripadanja i sigurnosti koji se temelje na integraciji osjetila i osjetu gibanja. Takvo iskustvo za nas predstavlja ugodu, zaštićenost i ljubav. Povezuje nas sa roditeljima, starateljima i cijelom obitelji.
Osoba s razvijenim i integriranim refleksom prihvaća različitosti, uvijek je otvorena za autentičnu kominikaciju, entuzijastična je i hrabra. Ona postiže unutarnji mir i samopouzdanje.
Kada bebom pravilno rukujemo i pravilno je stimuliramo kroz nošenje u rukama ili u marami ona će lakše uspostavljati veze, odgovornost i razvijati želju za istraživanjem. Ovako stimulirano dijete ima želju za zajedništvom u razmišljanju, osjećajima i stvaranju. Razvija se jezik, optimizam i zdrava znatiželja.
Ako ne postignemo dobru integraciju ili krivo postupamo u stimulaciji (tresenje bebe, uznemireno i nervozno nošenje, bacanje bebe, konstantan boravak bebe u kolicima, njihalima za bebe, hodalicama, izoliranje bebe) u budućnosti ćemo imati osobe koje odbijaju svijet oko sebe i samog sebe. Takvo dijete u svojoj mladosti može biti povučeno, nerado će prihvaćati promjene i lako će se posramiti.
U odrasloj dobi će tražiti veze u kojima će biti suovisno i imat će strah od neuspjeha. Osobe koje se kroz dojenačko doba nisu povezale sa svojim roditeljima osjetljive su na tuđa mišljenja, odbacuju vlastite osjećaje, imaju nemogućnost nošenja sa stresom, zaboravljaju na vlastite potrebe, razvijaju nepovjerenje prema ljudima, agresivnost, strah, anksioznost, depresiju i pesimizam.
Neke mame imaju zahtjevnije bebe koje se teže prilagođavaju na okolinu te je njihov neurološki sustav iznimno osjetljiv.
Nošenje bebe potiče laktaciju, lakše se uspostavlja dojenje, smiruje se plač, umiruju se bebini grčevi, beba je zadovoljnija i puna povjerenja. Ona razvija samostalnost i samopouzdanje, uči davati i primati ljubav.
Nošenje ima brojne prednosti i za mamu: pomaže spriječiti osjećaje anksioznosti i postporođajne depresije te uravnotežiti hormoni nakon poroda. Roditelji koji nose svoju djecu osjetljiviji su na njihove potrebe i lakše ih zadovoljavaju, puni su samopouzdanja, lakše discipliniraju dijete, znaju čiji savjet prihvatiti ili odbaciti.
Nošenje u marami se predlaže i za neurorizične bebe i bebe s neurološkim oštećenjima, ali je uz neurorazvojni tretman obavezno savjetovanje sa savjetnicom za nošenje.
Uvijek izaberite sigurno za sebe i svoju obitelj. Savjetujte se sa savjetnicama za nošenje kako pravilno postaviti dijete u maramu ili nosiljku. Ako to radite bez stručnih osoba možete naštetiti neuro-motornom razvoju djeteta.
U svojem radu susrećem se s bebama koje imaju nerorazvojne poteškoćama s kojima radim neurorazvojni tretman s obaveznom edukacijom roditelja o pravilnom postupanju u svakodnevnim aktivnostima.
Beba ne mora uvijek biti na rukama ili ostavljena u baby gymu. Njezina se primarna potreba za kretanjem i istraživanjem okoline mora zadovoljiti, ali u prva tri mjeseca najpotrebnija joj je bliskost.
Razvijajmo sklad i stabilnost u vezi sa svojom djecom tako što ćemo nositi svoju bebu bez straha da ćemo je razmaziti. Vaša bliskost i pažnja ključni su za njezin razvoj. Vi polažete temelje za vaš odnos i cijeli njezin život, a rezultati će vam se ubrzo ukazati u obliku sretnog i spretnog djeteta.