Naizgled je sve idilično. Blaženo babinje: beba spava pokraj mame koja odmara, baka kuha ručak, muž je doma, kuća je uredna.
Da vidite tu sliku, mislili bi kako ova žena uživa otkad je rodila. Neke žene uistinu dožive ovakvo babinje, to im bude najljepše razdoblje u životu čak, ali većini žena koje su prvi puta postale mame, nije niti približno idilično.
Što se zapravo događa? Kroz maminu glavu prolazi hrpa informacija: kada je beba jela, koliko je kakala, je li imala popišanih pelena, koliko je dobila na težini, koliko je izdojila, koliko dala formule.
Brojke, brojke, brojke.
A mozak novopečene mame je sve samo ne sposoban obrađivati brojke. U ovom razdoblju je neuroplastičnost iznimno visoka, što omogućava brzo učenje i mijenjanje postojećih obrazaca, ali otežava neke stvari koje su prije bile normalne. Stoga dok je mozak u takvom stanju, mami treba sve samo ne briga o brojkama, a upravo je to ono što se najčešće događa.
Djelomice iz nepripremljenosti na babinje i neiskustva s bebom, a djelomice jer je to nametnuto kroz medicinski (muški) sustav.
I prije nego se beba rodi, brinemo se oko težine bebe, onda se brinemo koliko je izgubila porođajne težine, ne razmišljajući koliko je dobila u samom porodu ako je mama spojena na infuziju ili drip.
U tim prvim danima u rodilištu se sestre brinu koliko beba dobiva vaganjem prije i poslije obroka, dok mame moraju voditi evidenciju hranjenja, a nekada se izdajaju da se vidi koliko je beba popila (iako je ovo jako nepouzdana metoda). Ako beba ne doji, ponekad dobiva prevelike količine adaptiranog mlijeka pa se opet o tome vodi briga.
Mame su od početka trudnoće uronjene u brojke: gestacijski tjedni, tlak, šećer, termin, centimetri otvorenosti, sati u porodu.
Kako da onda očekujemo da će znati što i kako bez njih kada se beba rodi?
Jedine mame koje sam vidjela da nisu vodile evidenciju podoja su one kojima je to drugo ili sljedeće dijete i one koje su imale jako dobru pripremu i podršku žena oko sebe.
Kada patronažna sestra dođe u posjet novoj mami, njezin glavni alat je vaga. Naglašava kako je bitno da beba vrati svoju porođajnu težinu, da treba imati toliko i toliko podoja dnevno, zatim pokakanih i popišanih pelena.
ALI. Ako je beba nezadovoljna i traži još, čest savjet je da se dohranjuje sa AD-om. Novoj mami koja tek uči dojiti, držati bebu, koja se tek oporavlja od iskustva poroda i uranjanja u ovaj novi svijet, čuti da beba možda ne dobiva dovoljno je najgora moguća stvar. Od tog trenutka, mama će biti tri puta opreznija s brojkama.
Neke mame nabave i vagu s kojom bebu mjere svaki dan. Vaga u rodilištu, ona koju imaju doma i ona koju nosi patronažna su tri različite vage koje će davati tri različita mjerenja. Zato pustite brojke.
Gledajte svoju bebu. Ona će vam reći sve što trebate znati i uz to slušajte sebe. Zlatno pravilo je da beba dobiva dovoljno ako ima barem 10-12 podoja u danu, 3-4 pokakane (veličine novčića) i 6 mokrih (jedna žlica tekućine) pelena. Koža je mekana, elastična i ružičasta, usta nisu suha, fontanela nije vidno uvučena, beba ima jedan ili više faza u danu mirne budnosti.
Sačuvajte si ovu Rodinu infografiku koja će vam biti izvrstan podsjetnik ako zatreba.
Ako beba plače ne znači nužno da je gladna. Nekada su to kolici, nekada je skok, nekada joj je jednostavno potrebna vaša blizina. Neke bebe jedu duže, neke kraće, neke bebe zaspu tijekom podoja, neke zaspu u krevetiću, neke spavaju s mamom. Vi ćete najbolje znati što vašoj bebi treba.
Naravno, vaga je korisna, ako se uvijek koristi ista i ako se bebu ne važe svaki dan, već periodično, minimalni prirast bi, prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, trebao biti 155 - 241 grama tjedno, odnosno 664 - 1030 grama mjesečno.
Nakon poroda bila sam u uvjerenju da moram svaki put pisati na kojoj je dojci beba bila i koliko dugo. Praćenje strane, broja i minuta podoja me izludilo! Nakon nekoliko dana odustala sam od toga s velikim olakšanjem. Zvuči tako banalno, ali trebalo mi je da osvijestim kako će mi prepunjenost dojki sama reći koja je strana sljedeća. Gledaj bebu, a ne sat je super savjet, samo treba malo vremena da shvatiš što to točno znači.
- mama J.
Nisi sama i ništa ne radiš pogrešno, u redu je brinuti. Daješ najbolje od sebe.
Jedna mama nam je nedavno ispričala kako je pola godine dojila svoju bebu. I dok su joj i doktori i okolina govorili da je sve dobro, ona je znala da beba ne dobiva dovoljno mlijeka. To se na kraju ispostavilo da je bila istina, dakle ona je znala, ali nije se poslušala. Tako ćete i vi znati, kada utišate svu buku oko sebe.
Majčin instinkt zna što je najbolje za njenu bebu, i znamo da je jako teško prepustiti mu se dok vam cijeli svijet oko vas govori što i kako treba raditi, dok brinete o životu bića koje vam znači više od ičega.
Ali tek onda ćete spoznati vašu snagu mame medvjedice koja je u vama.