Biti dovoljno dobra majka (znači voljeti se usprkos svojim greškama. Ili baš zbog njih.)

Mamaaa. Ja ću vode. Ne, limunade. Digni. Spusti. Tamo. Ovo. I komentari, tuđi i moji, razmazit ćeš je, zapostavit ćeš je. Previše je, premalo je.

Danas je takav dan. Rekla je mama trideset puta u posljednjih deset minuta. 

Ja sam ljuta i dosta mi je. Kipim. Previše je to podražaja za moju introvertiranu i umornu dušu. Ljuta sam, ali i posramljena. Negdje netko ne gubi živce zato što se dijete ponaša kao dijete! Njezine suze i bijes na hodniku. Moja grižnja savjesti.

Perfekcionist na liječenju

Bila sam (i ostala) jedna od onih koja ide na sve ili ništa. A tek prije, napravila bih "sve kako treba", a onda imala okršaj sa sudbinom i sobom jer nije sve bilo savršeno kako sam zamislila. Puno godina kasnije, perfekcionistica u meni otišla je na liječenje, ali se i dalje javlja u anonimnim glasovima da me prozove za sve pogreške i propuste.

To je naučeno, žrtveno i jednodimenzionalno ponašanje i shvaćanje. To je nešto što radi društvo, a to je nešto što radimo i mi same, svodimo se na jednu ulogu i prihvaćamo teret odgovornosti koja nije samo naša.

Danas nas preplavljuju mogućnosti izbora i stilovi roditeljstva, ali ono što nas može paralizirati je uvjerenje da će naša djeca biti trajno oštećena tim izborima.

Što kad bismo, umjesto da jurimo za nedostižnim savršenstvom, prihvatile kriterij "dovoljno dobro je dobro" i dale sebi malo oduška?

Naši majčinski (ili, još bolje, ljudski) "promašaji" neće nužno traumatizirati našu djecu. To je prepoznao i dr. Winnicott sredinom prošlog stoljeća koji je rekao da dovoljno dobra majka započinje potpunom prilagodbom potrebama njezinog dojenčeta, ali kako vrijeme prolazi, ona mu se prilagođava sve manje i manje, postupno, kako rastu sposobnosti djeteta da se suoči s njezinim "neuspjehom". Njezin je neuspjeh ono što djetetu pomaže da se prilagodi vanjskoj stvarnosti.

Zbog toga, ona je bolja od savršene. Ona je stvarna!

Umjesto da živimo u strahu od neizbježnih pogrešaka, one bi nam mogle biti izvrstan učitelj. Pogreške koje činimo su poput malih ruptura. Umjesto da ih izbjegavamo pod svaku cijenu (što ionako nije moguće), ono što možemo raditi su promišljeni popravci tih ruptura. To nije alibi za neispravljanje negativnih obrazaca, nego suživot s vlastitim manama. 

S dovoljno dobrom majkom, dijete može računati na to da će nakon oluje sunce opet zasjati i da će se sigurnost i ljubav vratiti, ono zna da je njihova veza čvrsta i da može podnijeti poteškoće. To je škola da su nesavršenosti sastavni dio života.

Dovoljno dobra majka je trodimenzionalno biće od krvi i mesa. Ona je sebična i nesebična. Ona voli svoju djecu, ali dozvoljeno joj je ne voljeti sve aspekte majčinstva.

Ti si dobra mama

Kažu da su nam djeca ogledalo, ali ona su i puno više od toga. Izvlače ono najbolje i najgore, najveću motivaciju za pozitivne promjene i demone iz ormara.

I moja mala to zna. Unese mi se u lice i razdragano kaže "Ti si doba mama", a ja si mislim – što ona zna! Ali u krivu sam. S nepune dvije godine, ona zna sve.

Umjesto savršene, dovoljna sam joj samo ja. Sasvim prisutna, sasvim stvarna. Ona me podsjeća na ono što je važno.

Zato kad drugim mamama danas kažem da budu nježne prema sebi, kažem to iz dna duše one koja to dugo nije bila. Nema ničega ni u krivnji ni u savršenstvu, sve je u ljubavi. Ili barem ljubaznosti prema sebi i svojim lošim danima. Zato budite nježne prema sebi i bit ćete najbolje majke koje možete biti.