U životu žene sve se vrti i teče

Urezala mi se priča koju mi je baka ispričala kad sam bila djevojčica. Ispričala mi je kako je s nježnih i nepunih 12 na putu do kuće počela krvariti. Kad je stigla, nikoga nije bilo kod kuće, a ona je panično tražila tkaninu, gazu, bilo što čime će zaustaviti krvarenje; posramljena, prestravljena i uvjerena da umire. Bila je to njezina prva menstruacija.

Uvijek se duboko rastužim kad se sjetim te priče. Mlada djevojka na pragu svoje zrelosti u neznanju i strahu od svojeg tijela, sasvim nesvjesna svoje cikličke prirode.

Prabaka joj je nakon toga pokazala kako će "sakriti sramotu" (održavati higijenu uz maksimalnu diskreciju).

Na istarskom selu '40-ih godina prošlog stoljeća menstruacija očito nije bila tema razgovora između majki i kćeri. Danas jest, ali ono što me i dalje rastužuje je što smo i dalje velikim dijelom odvojene od sebe.

O menstruaciji se u društvu puno više govori, ali i dalje većinom na obezvređujući način – što si tako nabrijana, jesu li ti oni dani u mjesecu.

Kao i trudnoća i porod, ženski se ciklus prečesto svodi na simptome i fiziologiju – ona je hormonalna. Neuravnotežena. Nabrijana. Previše emotivna.

I mi same govorimo na takav način, ne odajući si priznanje da u svakom ciklusu prolazimo transformaciju, život i smrt u malom. 

Ciklus je više od vanjskih simptoma, PMS-a, više od krvarenja i mogućnosti da ostanemo u drugom stanju. To odraz našeg zdravlja i kompas našeg unutrašnjeg života. 

Kada sam (skoro kao dar) za svoj 13. rođendan dobila menstruaciju, osjećala sam se stasalo, odjednom odraslije, zrelije i ženstvenije. Pa opet, čim su uslijedili prvi "simptomi" i mjesečni, "ženski problemi" u obliku bolnih menstruacija i drugih tegoba, brzo sam se zapitala zašto ja ovo moram prolaziti. Nije li muškarcima lakše? Kao i previše žena koje znam, osjećala sam se kao da živim u nesavršenom tijelu i zakinuto zbog toga što krvarim svaki mjesec. Ta su uvjerenja i otpor kulminirala s rasplamsalom endometriozom.

Oporavak je trajao dugo, a započeo je s promjenom razmišljanja o svojem tijelu i ženstvenosti. Konačno, tek kad sam prvi put zatrudnila nakon dugog oklijevanja, promijenila mi se cjelokupna percepcija. Prvi put sam osjetila duboko poštovanje i zahvalnost prema tome što sam žena. Preplavila me senzualnost i ljepota bivanja u vlastitom tijelu. Prvu menstruaciju nakon poroda dočekala sam s veseljem i novim uvidom u to što znači živjeti u skladu sa svojim ciklusom.

Ciklus i mjesečeve mijene

Ciklus je unutrašnja mapa koja na staničnoj razini zrcali čitav život koji se oko nas, neminovno i nezaustavljivo, oduvijek odvija u ciklusima. Žene žive ciklički i u razdoblju kad nemaju menstruaciju, dok se u prirodi njihov menstrualni ciklus često usklađuje s Mjesečevim mijenama. 

Ženska cikličnost ogledava se u svakom našem menstrualnom ciklusu kao i u cijelom našem životnom putovanju.⁣

Menstrualni ciklus se u literaturi dijeli na folikularnu fazu, ovulaciju i luteinsku fazu.

U folikularnoj fazi u jajniku polako sazrijeva vodeći folikul koji će pri ovulaciji otpustiti jajnu stanicu. Endometrij buja pripremajući maternicu za potencijalnu trudnoću. Nakon ovulacije razvija se žuto tijelo koje propada ako ne dođe do oplodnje, a endometrij se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem na početku novog ciklusa.

Ali osim na biološkoj razini, što znači svaka faza ciklusa? 

U svojoj knjizi Crveni mjesec Miranda Gray popularizirala je ideju da svaka žena kroz ciklus prolazi 4 različita arhetipa koji odgovaraju fazama Mjeseca, fazama ciklusa i godišnjim dobima.

Kako je godina podijeljena u 4 glavna godišnja doba, tako su podijeljeni i ženski arhetipovi okupljeni pod 4 glavna i to: ⁣

• Djevice (folikularna faza, prva četvrt - rastući Mjesec, proljeće),
• Majke (ovulacija, pun Mjesec ili uštap, ljeto),
• Čarobnice (luteinska faza, zadnja četvrt - padajući Mjesec, jesen) i
• Vještice-Mudre Žene (menstruacija, mladi Mjesec ili mlađak, zima).

Svaki od glavnih arhetipova izražava drugo lice ženstvenosti, drugi princip kreativnosti. ⁣

Svaka faza ciklusa nosi svoju energiju i kreativna je na svoj način, a žene ne gube svoju cikličnu prirodu kad ostanu bez menstruacije. Cikličnost je dio ženske prirode. I druge autorice pišu o fazama ciklusa kao načinu da osluškujemo svoje potrebe, povežemo se s prirodom i svijetom oko sebe. 

Kate Northrup je to opisala ovako:

• Folikularna faza i prva četvrt energetski odgovaraju novim počecima. To je vrijeme kad najlakše planiramo, započinjemo nove projekte, imamo puno energije i stvaralačke snage. 
• Ovulacija i pun Mjesec su razdoblje kad su duh i tijelo najplodniji. Spremne smo biti viđene, otvorene smo prema svijetu i drugim ljudima, a naš osobni magnetizam i jasnoća izražavanja su na vrhuncu.
• Luteinska faza i posljednja četvrt su vrijeme kad se fokus okreće prema unutra. Naš tempo se prirodno usporava i ovo je idealno vrijeme za koncentraciju na završavanje i zaključivanje projekata (pogotovo onih koje smo započele u prvoj fazi ciklusa).

Mladi mjesec i menstruacija

Vrijeme krvarenja idealno je za povlačenje, odmor i promišljanje. Prolazimo emocionalno i tjelesno čišćenje, trebamo više mira i samoće, a intuicija je pojačana. Ako smo prvi dio ciklusa živjele u produktivnosti i "na van", ovo je vrijeme za reevaluaciju, posvećivanje sebi i svojim unutrašnjim procesima. Idealno je vrijeme za promišljanje što u našem životu ne funkcionira i što treba otpustiti. 

I ovaj dio ciklusa je kreativan, ali na sasvim drugačiji način. To je vrijeme zarona u dubine vlastitog bića prije no što ćemo ponovno izroniti s druge strane, obnovljene i osnažene ući u novi ciklus.

Ako ste u ovoj fazi ciklusa nepodnošljive sebi ili ljudima u svojoj okolini, zapitajte se kako živite ostatak mjeseca i trpite li više no što biste trebale. Jer obično se radi o tome da "onih dana u mjesecu" gubimo filter, ispadamo iz takta i jednostavno ne možemo trpiti ista sranja kao i ostatak mjeseca. Bez pardona. 

Što trebate promijeniti? Možda trebate više mira, odmora i povlačenja.

Način na koji danas živimo gura nas u smjeru stalne produktivnosti, a to je neodrživo. Ne postoji poštovanje prema razdoblju mirovanja, refleksije, obnavljanja; ne postoji spoznaja o tome koliko je ta faza neophodna za cjelokupni proces stvaranja. 

Tko sam ja ako ne radim ništa

U vremenu kad su zauzetost i brzina fetiš, odmaranje je gubitak vremena. 

Ta se kultura odražava i u načinu na koji živimo babinje: umjesto da odajemo počast nevjerojatnom procesu začeća, trudnoće i poroda koji se upravo odigrao, u postpartumu se potencira brz oporavak i povratak na staro.  

Bez zime nema ni proljeća, zar ne? Sporost, odmor, povlačenje i "neproduktivnost" su jednako važna i moćna faza kao i svaka druga. Isto tako to je faza u kojoj ćemo se najteže opustiti jer "ne raditi ništa" u većini ljudi izaziva nemir i osjećaj nedostatnosti. Na primjeru smo učeni da je naša vrijednost jednaka onome što radimo, onome što isproduciramo. 

To su neodrživa mjerila.

Radi se o tome da poštujete svoje tijelo i fazu u kojoj se nalazite. Da poznajete, priznajete i volite svoje tijelo. 

Ne morate pratiti Mjesečeve mijene niti prihvatiti arhetipove da biste usporile i osluhnule što se u vama događa. U vašem životu i oko vas sve se već vrti i teče, samo trebate ući u taj ritam. Što vam treba? Samo vi znate.