Reći ću to znajući da se mnoge, a možda i većina žena sa mnom neće složiti.
Reći ću to znajući da se ponekad ni sama s tim ne slažem.
Trudnoća je vrijeme za uživanje!
Idemo ispočetka. Blaženo stanje? Prije – blaženo sranje. Ne znam od koga sam to prvi put čula, ali upravo mi je to palo na pamet kad sam se prvi put u životu susrela s ne jutarnjim nego 24-satnim mučninama, umorom, vrtoglavicama, nesanicama, žgaravicom i... Popis se nastavlja.
Prvi put me sve to zateklo, što se događa? Da, trudnoća je vrijeme mnogih zapanjujućih i ne uvijek tako ugodnih promjena na tijelu, psihi, u međuljudskim odnosima, na svim razinama življenja i postojanja. (Ako vas to plaši, niste same.)
Ali između svih tih tegoba i previranja u prvoj trudnoći, dogodilo mi se nešto drugo što me iznenadilo. Kao nikad do tad, počela sam se osjećati toliko dobro u svojem tijelu, tako lijepo i privlačno, na trenutke sam s divljenjem promatrala nove oblike u ogledalu i treperenje u trbuhu amo-tamo. Moje je tijelo bilo tako živo i smisleno, a ja sam otkrila novo poštovanje prema njemu i užitak bivanja baš tu gdje jesam.
Zaista, što kad bismo prihvatile to "drugo stanje" u punom sjaju i prestale se ponašati kao da nismo trudne, da se sve nastavlja normalno i da "možemo sve što smo mogle kad nismo bile trudne"?
Realno, većina nas ne može nastaviti po starom. Savršeno! Ne bismo ni trebale.
U prvoj sam trudnoći ponekad sam bila u tom blagoslovljenom filmu, a ponekad, češće, svladali bi me umor i tjeskoba zbog svih promjena koje nisam mogla popratiti niti u potpunosti shvatiti. Druga trudnoća mi je zato sasvim proširila vidike. Iako mi je fizički bilo teže nego prvi put, onda kad sam si dopustila, uživala sam u ovoj trudnoći kao nikad do sad. I mislim da je baš u tome ključ drugačijeg iskustva: dopustiti si.
Nema više ignoriranja vlastitih granica – tijelo te samo zaustavi. Sruše te umor, komplikacije ili odbojnost. Što te privlači, što te odbija, što možeš tolerirati? Od jakih mirisa preko neobične hrane do krivo odabranih riječi i situacija koje te odjednom izluđuju. Malo je reći da reakcije trudnica znaju biti ekstremne.
Jest, trudnice su ultrasenzibilne. Bujaju obline, divljaju hormoni, emocije se uzburkaju. Osjetila su izoštrena, osjećaji su siroviji, podsvijest bliže površini, a intuicija pojačana.
Jedna u moru fascinantnih stvari koja se u trudnoći događa jest da se volumen krvi se gotovo udvostručuje, a dobar dio tog viška gravitira prema južnim regijama kako bi bolje prokrvili maternicu, zdjelicu i da – vaginu. Ta pojačana prokrvljenost i osjetljivost u kombinaciji s koktelom hormona za neke se prevodi kao povećani libido i orgazmički potencijal. Zaista, seks u trudnoći (kao i nakon poroda) neusporediv je s onim prije. Je li to fiziologija ili nova razina zrelosti – zar je važno? Uživajte.
Oksitocin i endorfini koji će odigrati veliku ulogu u vašem porodu, luče se i uvijek kad uživamo: kad se smijemo, prilikom ugodnog dodira, orgazma, kad s nekim dijelimo ukusan obrok.
Užitak.
Kako vas ta riječ čini da se osjećate? Čisti punomasni neprikosnoveni užitak.
Je li ta riječ na nekoj razini uvijek bar malo povezana s krivnjom? Vrlo vjerojatno da. Većina nas nosi dio tereta guilty pleasure-a, kao da je svaki vid užitka na ovaj ili onaj način barem malo protkan krivnjom, kritikom i pokudom. Da ne bude previše. Da ja ne budem previše. (Previše) uživati u nečemu znači zagristi u ono sočno zabranjeno voće. Užitak kao da je frivolan, dekadentan, neprimjeren, a mi smo presramežljive da bismo si ga priuštile.
Nisu nas naučili kako da uživamo, zato se moramo naučiti same. Započnimo s malim stvarima.
Osjetila su u trudnoći istančana. To znači da će vam se dići želudac nad otvorenom kantom smeća, ali isto tako da će vam ona hrana koja vas privuče vjerojatno pasati više nego ikad. Ponekad trudnice imaju neobjašnjive žudnje, gotovo iskonski poriv da jedu određena jela ili nesvakidašnje, da ne kažem bizarne kombinacije namirnica.
Te se žudnje obično objašnjavaju kao utjecaj hormona ili potreba za određenim mikronutrijentima. Kako god bilo, hrana će vjerojatno imati drugačiji i višeslojni okus. Pravo je vrijeme za uživanje u gurmanskoj hrani.
Ne govorim o neumjerenosti ni prejedanju jer trudnice "jedu za dvoje" idealno u smislu kvalitete prehrane, a ne količine. Kako god, previše je krivnje, previše propisanih i zabranjenih namirnica u trudnoći, puno brige o tome je li dovoljno ili previše, a nigdje spomena o tome koliko jednostavan čin uživanja u hrani pozitivno utječe na zdravlje i probavu.
U prijevodu, sasvim je u redu prepustiti se lijenosti, pogotovo pred kraj trudnoće.
Sviđa mi se jedan primjer iz The Fourth Trimester (knjiga koju od srca preporučujem!) gdje Kimberly Ann Johnson prepričava kraj svoje trudnoće u Brazilu. Opisuje se: zauvijek trudna crvenokosa gringa koja spava više nego ikad. Na kraju jednog sata joge svi su trebali opisati svoje stanje u tom trenutku: sreća, radost, snaga, uznemirenost. Pritisnuta težinom 42. tjedna trudnoće, njezina je riječ bila zamišljena kao samokritika: "lijenost", ali na to su svi u prostoriji s oduševljenjem uzdahnuli: Ahhh, kako divno!
Što je tu divno, pomislila je ona, opterećena svojim američkim mentalitetom: nije li lijenost osobina luzera i neradnika? Trebalo joj je vremena da shvati. Što bi žena u visokom stupnju trudnoće drugo trebala raditi?
Brazilci, kao i naši mediteranski susjedi Talijani znaju: slatko je ne raditi ništa. I korisno: treba se znati odmoriti.
Ono što češće vidim je kako nas opsesija s produktivnosti i brzi ritam u kojem svakodnevno živimo prate i kad zatrudnimo, a imaju izrazito negativan utjecaj i na trudnoću i na porod.
Jer ono što izgleda kao "ne radim ništa", zapravo je duboko poštovanje prema procesu i priznanje unutrašnjoj mudrosti koja kaže: slušaj svoje tijelo. Odmaranje je itekako potrebno jer se vaš rezervar brzo topi u trudnoći, a posebno nakon poroda.
Uzmite vremena za sebe, što god to za vas značilo.
Ako ne vjerujete meni, američka doula i edukatorica, a sada već i institucija Debra Pascali Bonaro izgradila je međunarodnu karijeru vraćajući užitak natrag u ženske živote, trudnoću pa i porod. Da, dobro ste pročitali. Pogledajte njezin dokumentarac Orgasmic Birth: The Best-Kept Secret (ako već niste) za jedan mali-veliki pomak u viđenju poroda.
Ne morate prihvatiti sve što vam kažem, ne tvrdim da vrijedi za sve ni uvijek. Izazivam vaše predodžbe o trudnoći. Je li moguće osjećati se drugačije? Apsolutno.
Ali za takvo što, morat ćete zagrabiti duboko u sebe i istražiti: Koji je moj užitak? U čemu danas mogu više uživati?
To ne mora biti all inclusive spa iskustvo, iako takve seanse uopće nisu loše nego jedna, makar sitnica u kojoj ćete posvećeno uživati.
U pokretu, bila to šetnja prirodom, prenatal joga ili ples u svojoj dnevnoj sobi.
U večeri za sebe provedenoj s omiljenom knjigom ili pisanju dnevnika.
U pola sata tišine dok starija djeca nisu kod kuće ili su se mirno zaigrala.
U šalici toplog čaja ili 5 minuta dužem jutarnjem izležavanju u krevetu.
Kad se povezujete sa svojim užitkom povezaniji ste s bebom, partnerom i što je najvažnije – sobom.
Sve te dobre osjećaje ponijet ćete sa sobom u porod. Zar nije zanimljivo (i zapravo sasvim smisleno) da su oksitocin i endorfini koji kolaju tijelom kad zdušno uživamo tako tijesno povezani s porodom? Trudnoća bi trebala biti jedan od vrhunaca ljudskog iskustva, ne izvor straha i strepnje.
Žene žive u ciklusima, kako smo već pisale ovdje, a ovo je jedna od najljepših sezona života koja vas poziva da joj se sasvim prepustite.