Nema rezultata :(

Broj rezultata pretrage po ključnoj riječi: {{ searchResults.length }}

Kako sam odlučila ne raditi ništa

Koliko puta sam se danas morala zaustaviti, reći si: "U redu je, nije bitno", udahnuti i svjesno donijeti odluku: ne, ne trebam i fizički ne mogu trenutno ništa raditi jer sam uganula gležanj.

Hodanje je mukotrpno, od štaka me bole leđa, a osloniti se na nogu još ne mogu. Ležanje isto tako, teško je naći poziciju u kojoj je zglobu dobro, a leđa ne uživaju niti ovako. Toliko toga mi se mota po glavi što bih trebala obaviti, samo iskače poput kokica na vrućoj tavi.

Kuća bi mogla biti čišća, neke stvari od puta su mi još u torbi, kupaonicu treba očistiti, što ću skuhati, pet mašina rublja treba oprati... U  trenutku očaja na štakama sam izbacila sve iz ladice pokušavajući pronaći pidžamu i još nisam pospremila taj nered. Stani.

Najbolje od svega, ništa od toga nisam obavila, samo ležim i čuvam gležanj. Dapače, otišla sam na shiatsu tretman i bilo je predivno.

Kako bi bilo da danas ne radim ništa?

Koliko je snage volje potrebno da bi se mogle prepustiti drugima, pustiti kontrolu nad životom i svakodnevnim obavezama nekome drugome, recimo partneru?

Vječna briga u svim našim glavama: "On ne zna što sve treba i ne zna onako dobro kao što ja znam obaviti sve to". Zna, na svoj način. Uhvati me taj glasić povremeno, "Neće on znati koliko točno praška treba staviti”, ali zar je uopće bitno?

Skoro sve što me mučilo danas je obavljeno. Ručak je bio skuhan i roba oprana. Prepustila sam kontrolu i nije se srušio svijet. Jer, stvarno nije bitno koliko praška je stavio.

Isto se događa i nakon poroda

Zamislila sam se. Upravo se ovo događa u babinju, mama je vezana za bebu 24 sata dnevno, ne može i ne treba ništa obavljati po kući, ima podršku bliskih ljudi i uživa u tome.

Najčešće nije tako. Najčešće su mame rastrgane između potreba bebe, njih samih i svih "obaveza" koje se nagomilavaju.

Što nove mame trebaju? Brinuti o sebi i bebi, to je sve.

Jedna izreka kaže: "Pet dana u krevetu, pet dana na krevetu, pet dana oko kreveta". Što znači dva tjedna živjeti posvećeno svojem oporavku od poroda i brizi za bebu. Idealno se ovaj način života živi barem šest tjedana kada se zatvara ciklus trudnoće, poroda i babinja. U stvarnosti, ono završava tek kada vi osjetite da ste psihološki i emotivno spremne. To može biti za 40 dana ili za dvije godine.

Za sve to potrebna je priprema, što logistička (smrznuta hrana, pomoć oko čišćenja), što psihološka (prihvatiti da je prvih par tjedana samo za mamu i bebu, sve ostalo je manje bitno) i znati kako zatražiti pomoć).

Na našoj radionici Beba je tu s mamama izrađujemo plan pripreme za babinje. Od tjedna do tjedna: što će im najviše trebati, od koga i kako tražiti pomoć. Osvještavamo potrebe koje nisu ni znale da će imati u babinju i učimo ih da već sada krenu brinuti o sebi kako bi im to došlo što prirodnije kasnije.

Što očekujemo od žena?

Naše moderno društvo od žene očekuje da je savršena majka, održava kućanstvo, gradi karijeru i izgleda predivno, ali sve su to samo mitovi.

Mama koja sve može sama. Da, vi to možete, možete i preživjeti svakakve uvjete, ali vi valjda želite živjeti i uživati u ovom razdoblju?

Život nisu postignuća već put kojim kročimo, svaki korak koji napravimo. Koja je alternativa? Juriti kroz život sa osjećajem da moramo postići sve ono što nam društvo ili mi same namećemo?

Same, jer ako tražiš podršku nisi dovoljno dobra, druge su snažnije od tebe. Ili naučiti zastati i uživati u malim koracima života?

Znati prihvatiti podršku

Sjećam se kako je na našoj doula edukaciji trenerica istaknula da bismo trebale učiti mame da dopuste očevima da budu očevi. Da im ne oduzimaju njihovu "muškost", već da znaju pustiti i vjerovati u njih da i oni znaju što je najbolje za njihovo dijete. To se odnosi i na naš svakodnevni život, ne samo u neposrednom babinju kada par dobije djete. Takvo ponašanje je i puno prije i puno poslije tog događaja.

Razmislite u čemu ne možete pustiti kontrolu i stati na trenutak, možda postane jasnije što je bitno, a što malo manje.

Nije samo partner podrška koju trebamo, tu su svi ljudi u našoj blizini koji su voljni biti uz nas, samo ih treba pitati i dati im jasno do znanja kako mogu pomoći. S druge strane, naše društvo još uvijek ne gleda blagonaklono na plaćanje usluga poput čišćenja, kuhanja i sličnih kućanskih poslova. Ako si to možete priuštiti, učinite to za sebe, kao oblik brige o sebi.

Tako ja s uganutim gležnjom razmišljam o svemu što sam "trebala" danas obaviti i uživam u činjenici da nisam ništa od toga napravila.

Jer sama sebi pokazujem da brinem o sebi, da se volim tako što poštujem svoje granice i slušam svoje tijelo, divno je to. Poslušajte i vi svoje, reći će vam mudre stvari.

Piše

author image
Jela Ravnjak
Podrška u trudnoći i babinju

Kad je prvi put čula za doule znala je da je to ono što treba raditi, jer je shvatila da ovaj poziv za nju znači nježnu borbu za osnaživanje žena kroz porod i majčinstvo.

Diplomirana je ekonomistica sa prstima u programiranju, dizajnu, fotografiji, vrtlarenju, putovanjima, kuhanju i ženskom aktivizmu. Završila je DONA International i Paramana obuke za porođajnu doulu te Childbirth Educator program u sklopu Erasmus 3P+ projekta.

Uživa u vožnji vlakom, dobroj hrani i druženjima s prijateljima na selu. Ne osjeća se kao da ima posao jer je doula život njen poziv i ljubav, a većinu dana provede razmišljajući ili radeći za Lele projekte i istražujući svoju žensku prirodu.

Javi nam se

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.
Tvoja poruka je poslana. Javit ćemo ti se uskoro!
Dogodila se pogreška :( Probaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr