Zašto više nećemo ići u rodilište

Odlučile smo, nećemo više ići u rodilište kao pratnja na porodu. Zvuči definitivno, možda razočarano ili čak ljutito, ali nije po srijedi ništa od toga.

Odluka da odustajemo od ovog načina podrške došla je polako i prirodno, kroz našu osobnu i profesionalnu evoluciju, preispitivanje i sazrijevanje. Najkraći odgovor zašto?

Jer to nije najbolji način na koji vas možemo podržati.

Puno je razloga zašto. Način i sustav u kojem žene rađaju tu ima veliku ulogu. Ne želimo da kvaliteta naše usluge i podrške koju možemo pružiti ovisi o vanjskim faktorima, tuđim pravilima i škrtoj ljubaznosti.

Sustavu koji brani pratnju na porodu, koji brani posjete djeci, koji mrko gleda na nas doule i već nas s vrata odmjeri od glave do pete: "a vi ste...?" dok im govor tijela zapravo govori "ne miješaj mi se u posao". Koji posao? Pružanja podrške i ljubavi ženi koja rađa? Stvaranju prostora koji će u sigurnosti držati jedno od najvažnijih životnih iskustava? 

To je sustav koji sažvače i ispljune sve koji se u njemu zateknu: mame i bebe, doule, primalje pa i liječnike. Za mame je to ometanje poroda, zabrana pratnje, invazija na njezinu privatnost i otmica jednog od najsnažnijih trenutaka u njezinom životu. 

Za bebe su to nasilan porod i odvojenost od mame, za medicinsko osoblje nehumani radni uvjeti i rigidnost koja često ne ostavlja mjesto za empatiju. 

Za nas doule – sve od navedenog jer smo tu kao nijemi svjedoci, na vjetrometini sa svih strana.  

Na tu sliku možete biti ranjeni ili otupiti. Moramo se pomiriti s tim ili ostati u konfliktnim osjećajima. Ne želimo nijedno.

Na tuđem terenu

Svaki put kada smo kročile u rodilište osjećale smo se kao da smo suučesnice u procesu dehumanizacije žene. Ako mislite da nas žene baš zato trebaju, varate se. Doula u rodilištu zapravo može napraviti jako malo.

U komunikaciji s medicinskim osobljem manje smo od makova zrna: da se nekome ne zamjerimo, da je ne počnu krivo gledati, da nas ne izbace, a ona ne ostane sama. U rodilištu ne možemo stvoriti okruženje kakvo ona treba niti podržati fiziološki tijek njezinog poroda.

Ne možemo govoriti umjesto žene, ne možemo je zaštiti, ne možemo je otvoreno podržati u njezinim odlukama, ne možemo postavljati pitanja umjesto nje. Da, žene su nas "trebale" da im budemo štit i sidro u teškim trenucima, ali možda bismo mogle napraviti više da okolina u kojoj rađaju ponekad nije toliko neprijateljska.

Uvijek smo se osjećale kao da smo na tuđem terenu, što i jest istina kako su nam u jednoj zagrebačkoj bolnici prije dvije godine rekli: "Doula ne može u rađaonicu, takva su pravila kuće".

Zaustavi vrtuljak, želim sići 

Bilo je još doula koje su odustale, potiho. Sve vi koje ste ustuknule pred onim što ste doživjele, vidimo vas, razumijemo vas. A prije no što nas sasvim sažvaču i ispljunu, odlučile smo se raditi na drugačiji način. 

Doule ne mogu mijenjati sustav iznutra, samo žene koje rađaju to mogu. Svojim zahtjevima, prisutnošću, preuzimanjem odgovornosti. Isključivo vlastitom snagom.

Jesmo li protiv bolnice? Naravno da ne. Ali bolnice su za bolesne i one koji imaju medicinski problem. Trudnice to nisu. 

Uvijek kažemo da žene trebaju roditi ondje gdje se osjećaju sigurno, bilo to kod kuće ili u rodilištu. Samo što nažalost odlazak u bolnicu prečesto podrazumijeva i medicinski odnos prema porodu, požurivanje i rutinsku primjenu lijekova.

Kako u bolnici možemo podržavati mamu na pravi način kada ne podržavamo gotovo ništa što se događa u rodilištu: nedostojanstven odnos prema porodu, ženskom tijelu i psihi? 

Kad imamo osjećaj da ne činimo razliku nego samo na svoju štetu ublažavamo udarce koji je sustav zadao?

Uvijek smo se trudile biti iskrene i autentične. Upravo zato smo se odlučile na ovaj potez, jer želimo živjeti u svojem integritetu: reći pravo stanje stvari, govoriti istinu čak i kad nam to ne ide na ruku. Poput ovog teksta, nekima će to biti previše.

Ako želite održavati postojeće stanje, biti u ulozi žrtve i "što ja tu mogu", mi ionako nismo doule za vas. Ali ako želite drugačiji porod, bit ćemo ovdje da vas u tome podržimo. Zato što znamo da ženama možemo dati puno više kad ne radimo kompromis po pitanju svojih uvjerenja da je žena ta koja treba donositi odluke u svojem porodu.

Želimo biti tu za one žene koje gledaju način na koji žene rađaju i pomisle – zar je to to? Mora da postoji nešto drugačije. I postoji.

Za žene koje žele našu podršku

Nastavljamo vas podržavati kao i do sad, samo bez odlaska u rodilište. Žene koje žele našu podršku i dalje će je imati u obliku autentične pripreme za porod. Već duže vrijeme svoje usluge nudimo online kroz konzultacije, online skupove, a uskoro i tečaj. 

Upravo smo u tim aktivnostima svjedočile najvećoj transformaciji i vrijednosti koju smo uspjele dati ženama s kojima smo radile, kroz naš blog i online edukaciju.

Vjerujemo da je ono najbolje što možemo učiniti za mamu koja ide roditi u bolnicu prezentirati joj stvarno stanje i što po tom pitanju možete napraviti. Potaknuti je da traži bolje za sebe i svoju bebu, osnažiti je i podržati na taj način, umjesto uz uzglavlje bolničkog kreveta.

Osjećamo snažan poziv podržati one žene koje uzimaju natrag sve ono što im je nekad bilo oduzeto, prije svega povjerenje u sebe i moć u vlastitom životu, one koje žele neovisnost u svojem porodu gdje god rađale.

Nastavljamo mijenjati svijet rađanja izvana, podrškom i educiranjem žena o svemu što se događa u rodilištima. Onako kao što smo to radile i do sad: iskreno, trudeći se nikoga ne stavljati u ulogu zločinca. S namjerom da ne postoje oni i mi, da je netko dobar, a netko loš. Sustav je nemilosrdna mašina koja melje sve pred sobom, pogotovo one koji ga žele promijeniti i zato se divimo svim pojedincima u zdravstvu koji su nositelji promjene.

Doule su također nositelji promjene. Nastavit ćemo pisati, snimati i širiti svijest o načinu na koji žene rađaju. Javite se ako želite biti s nama na tom putu.