Paramana doula: 3 dana koja su promijenila moja razmišljanja o porodu

U ožujku sam bila u Londonu na Paramana obuci za doule, a ovo su misli, osjećaji i iskustva koja želim podijeliti.

Većini žena riječ paramana ne znači ništa, nikad nisu čule za nju i ne mogu niti otprilike reći što opisuje. One koje znaju što je Paramana možda su završile ovu obuku i sama im riječ budi duboke osjećaje i sjećanja. Za mene Paramana nije bila samo obuka za doulu nego potpuna promjena načina gledanja na porod i kakva doula želim biti.

Esencija Paramana doula obuke

Paramanu su pokrenuli dr. Michel Odent i doula Lililana Lamers.

U svijetu trudnoće i rađanja, Michela Odenta ne treba nikome predstavljati. Osim što je revolucionar u svojem području, dr. Odent je divan 88-godišnjak bistrog uma s velikom strasti za znanost koja ne jenjava već 60 godina. Prije obuke u Londonu čitala sam njegove knjige, teorije i istraživanja i znala sam o čemu će govoriti, ali nisam znala tko je doula Liliana Lammers.

Liliana me oduševila: ona je intuicija, toplina, majka, vjera i ljubav, sve u jednom. Nisam ni slutila da će ona postati zvijezda ove obuke, baš kako je rekla moja draga Jelena: Lilianu treba upiti. Ona je srce Paramane.

Paramana pristup temelji se na potpuno neometanom porodu. Ni liječnik, ni primalja, ni doula ne miješaju se u proces dok god to stvarno nije potrebno. Zašto? Svaki način pomaganja majci oduzima snagu i šalje poruku da ona to ne može sama odraditi te da je porod težak.

To su Lilianine riječi. Na svojem prvom porodu u ulozi doule Liliana nije znala što raditi pa je odlučila samo oponašati dr. Odenta koji je prisustvovao na njezina 3 kućna poroda. To je značilo praviti se da porod još nije započeo: puno odmarati, spavati, jesti, prošetati, zaokupiti ukućane i ono najvažnije – ne promatrati ženu. Ponašali bi se kao da je sasvim normalan dan i ništa se važno ne događa.

Kasnije, kad bi majka osjetila da je vrijeme, povukla bi se u malu, mračnu i toplu sobu i ondje rodila bebu bez tiskanja, uz pomoć refleksa otpuštanja fetusa (engl. fetal ejection rexlex). Nakon poroda, mama i beba ostajale bi potpuno same idućih sat vremena, neometane u zaljubljivanju i stvaranju neraskidive veze.

Možda zvuči nemoguće ili se čak pitate zašto bi itko htio takav porod, ali oni tvrde da su povezanost s bebom i snaga koju majka osjeća nakon neometanog poroda u kojem je sve odradila sama puno jači od poroda u kojima joj netko stalno prilazi i pomaže, masira, pritišće, olakšava, priča ili ohrabruje. Liliana čak tvrdi da, otkako je postala puka mirna i sigurna prisutnost, više nema dugih i teških poroda.

Misli o potpuno neometanom porodu

Tri sam dana slušala ova divna razmišljanja i bila dio tog kruga ljudi, ali u isto vrijeme osjećala tugu što kod nas porod teško da može biti takav. Primalje još uvijek nemaju samostalnu djelanost, kućni porodi nisu zakonski regulirani, a ženama krše ljudska prava u porodu.

Kod nas su još uvijek ustaljene prakse koje vani izazivaju zgražanje i koje su ondje napuštene prije 30 i više godina. U Hrvatskoj toliko žena izađe iz rodilišta s traumom o kojoj se ne govori, njezino se iskustvo uljepšava ili umanjuje jer se ne može(mo) nositi s tim. O tim se lošim praksama ne govori i žene misle da moraju rađati u takvim uvjetima. Ne znamo za osnažujuće i transformativno iskustvo kakvo porod može biti.

Nakon tri dana shvatila sam da mi je još jedan veo skinut s očiju, još jedna iluzija o porodu srušena. I o tome kakav porod želim za sebe i o tome kakva doula želim biti. Za mene je ova obuka bila transformativno iskustvo, od sad ću na porodima pokušati biti mirnoća i sigurnost, tiha prisutnost koja je dovoljna sama po sebi, svjedok predivnog događaja u životu obitelji, bez da pokušavam preuzimati teret s majčinih leđa na njezinom usponu na planinu poroda.