Nema rezultata :(

Broj rezultata pretrage po ključnoj riječi: {{ searchResults.length }}

Ne trebaš spasiti svijet. Samo sebe.

Jedan sasvim neobičan trenutak potaknuo je ovu temu. Bilo je to prije par mjeseci kad sam se vozila u prtljažniku auta (!) na putu do rodilišta i počela se smijati neobičnoj situaciji u kojoj sam se našla.

Za istinska putovanja, onima kojima istražujemo svijet, ne treba otkrivati nove obzore, nego gledati novim očima.

Rekao je Proust, a mene je eto, sasvim doslovno, inspirirao pogled iz prtljažnika. Dan je bio miran, snježni, a ja sam, izolirana u stražnjem dijelu auta, imala sasvim novu perspektivu na svijet oko sebe. Razmišljala sam kako volim izvanredne situacije. U takvim okolnostima padaju maske i pretenzije, postaje jasno što je zaista važno. Reality check za sve prioritete. Tako i u porodu, ogoliš se do kraja i saznaš od čega si.

(Bez brige, nitko me nije oteo. Padao je snijeg i nije bilo taksija, a dvosjed s velikim prtljažnikom bio je jedina opcija za brzi put do rodilišta.)

Što te pokreće?

Otišla sam na porod i zaboravila na to. Do prošlog tjedna. Ponovno sam se sjetila tog pitanja kad mi je priča s poroda poroda jedne klijentice bila okidač za povratak u vlastito loše iskustvo.

Dva sasvim različita trenutka, jedan se nadovezao na drugi, a vodili su moje misli u istom smjeru – što me to pokreće? Koja je moja (i bilo čija) motivacija za bivanje doulom?

Većina nas, da ne kažem sve, na taj način odaje svoju počast ženskoj snazi i njezinom kreativnom potencijalu. Prošle smo to i same, imamo suosjećanje, strpljenje i želju pružiti ruku nekome tko je treba.

Ali to nije potpun odgovor. Biti privučen prisustvovati tom svijetlu, nemoguće je bez priznavanja druge, malo mračnije strane. Porod je sam po sebi uvijek intenzivna, izvanredna pa čak i krizna situacija. Što nas u tome privlači i zašto?

Koliko se onih s traumatičnim životnim iskustvima odlučilo za rad u pomagačkim poslovima? (Ili, koliko je traumatičnih poroda potaknulo žene da se ili zatvore prema tome što se dogodilo ili postanu agenti promjene.) To je sasvim prirodno.

Trauma postaje naša sjena i svjetlo. One koje su nerazrješene čine nas reaktivnima i spremnima na osudu. U isto vrijeme, one su prilika za rast i iscjeljenje. 

Onda sam se sjetila riječi Elizabeth Davis, američke primalje, edukatorice i autorice. Prošle jeseni Jela i ja slušale smo je na Midwifery Today konferenciji i bio nam je to jedan od najupečatljivijih utisaka iz Njemačke. Govorila je o traumi i transformativnom potencijalu poroda. Oduševila me njezina karizmatična i senzualna pojava, a još više predavanje prožeto dubokim smislom za kojim sam dugo tragala. Da mi netko to objasni *na taj način*.

Spontano reaktiviranje traume

U trudnoći i porodu često se događa da ponovno proživljavamo traumatična iskustva iz prošlosti, rekla je Elizabeth Davis.

Trudnoća je vrijeme kad se otvaraju zatvorene ladice (i onih koje smo mislili da smo zapečatili) u našoj podsvijesti: strahovi, sumnje i događaji iz prošlosti često se ponovno aktiviraju u ovome razdoblju. To je naš unutrašnji, duševni kaos koji želi izaći van i razrješiti se, a svoj vrhunac pronalazi u porodu. 

Kako porod odmiče, moždani valovi se usporavaju iz beta – u alfa – u theta valove. Te promjene u frekvenciji koje se događaju u aktivnom porodu i tranziciji ženu mogu dovesti u stanje izmijenjene (pod)svijesti. To je mjesto duboke meditacije i traumatičnih događaja iz prošlosti. Ovdje se ona suočava sa svojim unutrašnjim demonima, ali i pronalazi neslućenu snagu.

Porod je pojačano stanje, ali ne samo za ženu koja rađa. Intenzitet tog događaja okidač je i za majku i za one koji je prate: obitelj, doulu ili medicinsko osoblje. A budući da je žena koja rađa u tom trenutku posebno ranjiva, na nama je da budemo smiraj oluje.

Ako imate neidentificiranu ili neprerađenu traumu,

kaže Elizabeth Davis,

velika je vjerojatnost da će se ona aktivirati u porodu, posebno kompliciranom porodu. Ako se borite s neugodnim osjećajima dok pomažete nekome u porodu ili imate potrebu kontrolirati što se događa, morate poraditi na vlastitoj traumi.

Ono što se događa u porodu je uvijek ogledalo, odraz našeg života i osjećanja. Ako osjećamo ljutnju, tugu, razdražljivost ili potreba za kontrolom, sve su to signali da nosimo nerazrješenu emocionalnu prtljagu u tuđi porod.

I to je normalno! Ali ako toga nismo svjesni ili si dopuštamo reagirati iz pozicije uzrujanosti, radimo više štete nego koristi. Zamislite partnera koji reagira agresivno jer se osjeća zabrinuto ili bespomoćno, interventnog liječnika koji "puše i na hladno" jer jednom nije reagirao, a trebao je ili doulu koja svim silama želi pomoći ne bi li izbjegla komplicirani porod. Svi oni reagiraju projicirajući vlastito iskustvo, umjesto da stvaraju prostor za ono što jest. Umjesto da budu tu za nju.

Za sve koji prisustvuju porodu

Elizabeth Davis ovdje govori o primaljama, ali sasvim je primjenjivo i na doule. Štoviše, ovaj bi tekst trebao biti obavezno štivo za bilo koga tko prisustvuje porodu: doule, primalje, liječnike.

Ako se na vrijeme ne rješavamo kostura iz svojih ormara, oni će napasti one kojima želimo pomoći:

Primalje sa sobom nose dvije torbe – u jednoj je naša medicinska oprema, u drugoj je emocionalna prtljaga. Ne možete se riješiti ove druge, nevidljive torbe, ali ako je nista svjesne,  u rađaonicu unosite puno više no što biste trebale.

Umjesto toga, upoznajte svoju sjenu. Prigrlite je, sprijateljite se s njom.

Kakav je to osjećaj? To je kao da vas netko rastavi i ponovno sastavi. To je proces silaska - tamna noć duše. Nešto vrlo slično tranziciji u porodu, kada se žene osjećaju da umiru. Kao učenice, budite spremne odbaciti staru kožu, pretvoriti se u nešto što možda nećete moći zamisliti u svom uobičajenom umu. To je zato što rođenje nije uobičajeni događaj, nije "normalno" stanje – ono je sasvim izvanredno i da bi tome prisustvovale, morate doći u kontakt (i pomiriti se) s tim mračnim dijelom sebe.

Ne trebaš spasiti svijet nego sebe

Sve smo mi žrtve svojih iskustava. Žrtva je vjerojatno previše teška riječ. Dovoljno je reći da su nas naša iskustva oblikovala i da uvijek gledamo kroz naočale onog što se nama u životu dogodilo. To je neizbježno, ali ne smije biti sveobuhvatno. Naša iskustva imaju potencijal oblikovati nas u bolje osobe i bolje profesionalce.

Naša loša i traumatična iskustva su katalizator promjena. Upravo ta teška iskustva daju nam snagu i dubinu, povećavaju naš kapacitet, ali samo ako smo toga svjesni.

Nema ničega lošeg u želji za iscjeljenjem, ali ključ je biti svjestan toga dok se predajete procesu ozdravljenja. Prelako je upasti u zamku "spasitelja" i pomisliti da znamo što je za nekog drugog najbolje. Otići na samoprozvanu misiju spašavanja žena od svih i svega (pa i njih samih).

I na tom putu ne bismo mogli biti više u krivu. 

Biti doula je mothering the mother. Nemoguće je (i besmisleno) emocionalno se ograditi. Biti s njom u porodu znači voljeti je bezuvjetno u tom trenutku. Biti tu bez da opterećujemo svojim očekivanjima. DOula postaje BEula. Do less, be more.

Isto tako, raditi ovaj posao znači rafinirati granice, gajiti visoku razinu samosvijesti, mijenjati se iz temelja, neprekidno.

Pitati se: Zašto misliš da ti imaš odgovor? Zašto misliš da znaš što je najbolje za nju? Ti ne znaš kako je živjeti u njezinoj koži. Ti nećeš živjeti s posljedicama njezinih odluka.

Njoj ne treba spasitelj, samo siguran prostor da pronađe snagu u svojoj ranjivosti. Ako ikoga u tvoj priči treba spasiti, to smo mi same. Da bismo bile smiraj u toj oluji moramo, riječima Elizabeth Davis, znati točno koja je naša emocionalna prtljaga.

Tek tako možemo postati čuvarice njezinog porođajnog iskustva i svjedokinje njezina puta.

Piše

author image
Jasmina Brković
Doula i porođajna edukatorica

Komparatistica, kustosica i copyrighterica, prije no što je otkrila svoju strast u svijetu poroda, majčinstva i samozaposlenja. Danas se pronalazi u doulanju, čitanju (između redaka), smišljanju pravih riječi i novih poduhvata za Lele. 

Završila je obuku DONA International za porođajnu doulu, edukaciju Newborn Mothers za postpartumsku doulu, tečaj masaže i Childbirth Educator program u sklopu Erasmus 3P+ projekta.

Uživa u zelenilu, meditaciji, masaži, dobroj hrani i drugim lijepim životnim čudesima.

Javi nam se

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.
Tvoja poruka je poslana. Javit ćemo ti se uskoro!
Dogodila se pogreška :( Probaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr

Prijavi se

Cijena usluge iznosi {{ productPrice | number:2 }} HRK.

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.

Podatke za uplatu bankovnom transakcijom dobit ćeš na gore navedeni e-mail. Ako mail ne stigne kroz nekoliko minuta, provjeri svoj spam mail.

Nisu popunjeni svi potrebni podaci.
Kod plaćanja putem PayPal-a (ili jednom od navedenih kartica), zbog ograničenja PayPal usluge, iznos se pretvara u EUR s tečajem {{ productEURExchangeRate }} i iznosi {{ (productPrice / productEURExchangeRate) | number:2 }} EUR.
Hvala! Tvoja prijava je zabilježena.
Dogodila se pogreška :( Pokušaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr.
Dogodila se pogreška :( Ako je uplata izvršena piši nam na doula@lele.hr kako bismo provjerili tvoju prijavu.