Nema rezultata :(

Broj rezultata pretrage po ključnoj riječi: {{ searchResults.length }}

Govorimo li trudnicama ono što žele ili ono što trebaju čuti

Kad sam prvi put bila trudna, suprug i ja otišli smo na tečaj u bolnicu koju smo odabrali. Vratili smo se kući oduševljeni, posebno primaljama koje su s puno strpljenja i znanja objašnjavale što je važno u porodu: oksitocin, privatnost, sloboda kretanja... Zvučale su kao da citiraju Inu May. 

Za mene – prvi put trudnicu željnu podrške u prirodnom porodu, zvučalo je kao san.

To je sasvim ljudski i vidjela sam to puno puta i na trudnicama s kojima sam kasnije radila: pusti sve ostalo, ti želiš vjerovati njihovim riječima. Rekli su da je to važno u porodu, onda mora da će tako i biti.

Krivo. U bolnici me dočekala sasvim drugačija situacija: ometanje, nagovaranje i emocionalne ucjene. "Uzmite si nešto, bit će vam lakše" (bit će mi lakše ako me pustite na miru), "Lezite, pa kako će žena roditi nego na leđima" (je li mi to upravo rekla jedna žena??) i "Mislite na bebu" (ona je sve na što mislim). Nisam rekla ništa od toga što mi je bilo u mislima. Bila sam uljudna u komunikaciji i čvrsta u svojim namjerama, ali bilo mi je jako teško. Moj je porod tekao uredno, sasvim uobičajenim tempom za prvorotku koja se teško opušta u okolnostima gdje se na nju stalno vrši pritisak.

Uz puno muke, imala sam porod kakav sam željela. Više-manje.

Ali osjećala sam se glupo. Prevareno. Gotovo ništa od onoga što sam čula na tečaju nije bila istina!

Dok se Jela pripremala za svoje predavanje na PrePorodu prošli tjedan, ponovno sam se sjetila tog osjećaja.

Totalna laž i prevara. Informacije koje su bile prikazane na tečaju su bili sasvim drugo od stvarnog iskustva poroda. Npr. na tečaju je sestra govorila kako se krevet na kojem se leži za vrijeme poroda može namještati u različite poze da se olakša trudnici. U stvarnosti, legnu te na krevet, stave drip, vrijeđaju i boli ih briga. Bilo bi bolje da nisam išla. Onda bi barem bila očekivala nehumano ponašanje.
Dosadno i nerealno, tu se priča kako bi trebalo biti, a u bolnici je potpuno druga stvar.

To su 2 iskustva od gotovo 500 majki koje je ispunilo našu anketu prošli tjedan. 500-tinjak nije velik broj, ali to ne znači da dobiveni podaci nisu ilustrativni, a pogotovo ne znači da svatko od tih iskustava nije važno.

U svojem predavanju "Trudnički tečajevi u Hrvatskoj – Kvaliteta i kvantiteta", Jela se zapitala:

Dajemo li trudnicama ono što žele čuti ili ono što im treba?

Što jedna trudnica najčešće želi saznati? O metodama olakšavanja boli (prirodnim ili farmakološkim), kako uključiti partnera, sigurnosti u porodu i dojenju. Ona želi vrijeme da se odgovori na njezina pitanja.

Ali što ona TREBA? Osnaživanje. 

I to će dobiti s istinitim, evidence-based informacijama o porodu.

Dobit će to kad budemo govorili o njezinim (ljudskim) pravima u porodu.

Onda kad budemo govorili o poštovanju, o važnosti pripreme i podrške u trudnoći, porodu i postpartumu. 

U Domu zdravlja je liječnik propagirao epiziotomiju i rekao je da 99 % žena prolazi istu. U bolnici nisu bili iskreni na izravni upit o broju epiziotomija. Također su rekli da dopuštaju hranu, kretanje i položaj izbora pri izgonu što se nije pokazalo kao istina dok sam stvarno došla u rodilište. Znači svjesni su zastarjelih praksi koje provode, ali ih ne žele mijenjati.
Tečaj se sastojao od upoznavanja s medicinskim načinom ubrzavanja poroda. Rečeno nam je da je uz drip i epiduralnu porod dostojanstveniji. Jedna je žena pitala nije li prirodan porod optimalan. Uz posprdan osmijeh rečeno joj je da ako ona želi prirodno, nek ostane doma.
Tečajevi u Domovima zdravlja pripremaju ženu na poslušno ponašanje rodilje u rodilištima i na odjelima. Rodilje se ne informira o ljudskim pravima pri porodu kao ni na odjelu u postupanju s bebom.

Što ste nam rekle o trudničkim tečajevima

U anketi ste nam rekle da su vas Domovima zdravlja najlošije pripremili za porod. Bolnice su lelujale negdje u sredini, dok su uvjerljivo najbolje ocjene dobili nezavisni (privatni) tečajevi. Posebno ste rekle da volite tečajeve koje organiziraju doule ili primalje van institucija.

Oni koji kritiziraju privatne tečajeve kažu da nisu regulirani i da je upitno kakve informacije dolaze do trudnica, ali znate što? Ista stvar vrijedi za institucionalne tečajeve za trudnice.

Takvi tečajevi u rodilištima i Domovima zdravlja su pod utjecajem su politike vodećih, bolničkih protokola i osobnog viđenja osobe koja ih vodi.

Predavanje "Trudnički tečajevi u Hrvatskoj – što su bili, što jesu i što bi trebali biti" primalje Erike Spirić jasno je pokazalo koliko kontradiktorne informacije trudnice dobivaju na istom tečaju. Dok im ginekolozi porodničari govore o vođenom i medikaliziranom porodu, primalje ih najčešće informiraju o fiziološkom porodu. Jedni kažu "dođite na prvi trud", drugi da dođu s uhodanim trudovima, jedni da nema, a drugi da ima hrane i pića u porodu.

Trudnice odlaze kući zbunjene i nezadovoljne, a nerijetko se osjećaju manje spremnima na porod no što su to bile prije.

Nije sve crno-bijelo. Dobrih i loših porođajnih edukatora ima svugdje: u bolnicama, Domovima zdravlja, udrugama i privatnom sektoru. 

Ali ono što nam ovi rezultati (i pogotovo iskustva) govore jest da svi moramo biti bolji.

Zato trebamo nezavisne porođajne edukatore

Na prošlotjednom PrePorodu podjelom diploma službeno je završio i projekt 3P+ Obrazovanje odraslih za pozitivnu trudnoću, porod i babinje. 40-ak žena iz cijele Hrvatske i Slovenije, među kojima Jela i ja, imale smo čast postati prve porođajne edukatorice za ovo podneblje.

Mislim da je to jako značajno. Nije stvar u konkurenciji. Svi moramo stati na stepenicu više. Međusobno se podržati da postanemo bolji.

Jedna zabrinjavajuća stvar koju smo čule prošli tjedan jest da 3 od 4 trudnice uopće ne pohađaju prenatalnu edukaciju. Nije li to nešto što vrijedi mijenjati?

U rodilištu će trudnica upoznati prostor i osoblje koji će je dočekati na porodu. U Domu zdravlja možda može pronaći patronažnu i grupu podrške za dojenje koja će joj pomoći nakon poroda. A na nezavisnom tečaju moći će dobiti informacije ili tehnike za koje u institucijama nema vremena ni mjesta.

I konačno, koji god tečaj pohađale trebao bi ih osvijestiti i osnažiti za porod. Sve manje od toga nije dovoljno.

Piše

author image
Jasmina Brković
Doula i porođajna edukatorica

Komparatistica, kustosica i copyrighterica, prije no što je otkrila svoju strast u svijetu poroda, majčinstva i samozaposlenja. Danas se pronalazi u doulanju, čitanju (između redaka), smišljanju pravih riječi i novih poduhvata za Lele. 

Završila je obuku DONA International za porođajnu doulu, edukaciju Newborn Mothers za postpartumsku doulu, tečaj masaže i Childbirth Educator program u sklopu Erasmus 3P+ projekta.

Uživa u zelenilu, meditaciji, masaži, dobroj hrani i drugim lijepim životnim čudesima.

Javi nam se

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.
Tvoja poruka je poslana. Javit ćemo ti se uskoro!
Dogodila se pogreška :( Probaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr

Prijavi se

Cijena usluge iznosi {{ productPrice | number:2 }} HRK.

Dajem pristanak da se moji osobni podaci prikupljeni putem ovog obrasca obrađuju prema uvjetima definiranim u lele.hr Pravilima privatnosti.

Podatke za uplatu bankovnom transakcijom dobit ćeš na gore navedeni e-mail. Ako mail ne stigne kroz nekoliko minuta, provjeri svoj spam mail.

Nisu popunjeni svi potrebni podaci.
Kod plaćanja putem PayPal-a (ili jednom od navedenih kartica), zbog ograničenja PayPal usluge, iznos se pretvara u EUR s tečajem {{ productEURExchangeRate }} i iznosi {{ (productPrice / productEURExchangeRate) | number:2 }} EUR.
Hvala! Tvoja prijava je zabilježena.
Dogodila se pogreška :( Pokušaj ponovo ili nam piši na doula@lele.hr.
Dogodila se pogreška :( Ako je uplata izvršena piši nam na doula@lele.hr kako bismo provjerili tvoju prijavu.